Francuski je ministar kulture André Malraux imenovao voditeljice i voditelje knjižnica do u zadnjem selu. Nije to prepustio drugima, nije delegirao, nego je sam imenovao sve knjižničarke i knjižničare, do zadnjeg. Da to netko u Hrvatskoj odradi kako treba, svaku bi knjižnicu vodio netko poput Jasne Kovačević iz Bogdana Ogrizovića – odgovorio sam uredniku i voditelju Nevenu Kepeskom u Eri bestsellera na pitanje što bi zapravo država trebala učiniti da čitamo više. Inače, preporučujući mi Malrauxove Antimemoare to o knjižnicama rekao mi je moj profesor života i novinarstva, legendarni fotograf Jasmin Krpan.
Kada se govori o kroničnoj krizi čitanja i čitateljskih navika u Hrvatskoj, češće nego u medije prstom se upire u državu, to jest u Ministarstvo kulture i medija. Može li bilo koja država doista svoje građane učiniti posvećenim i prosvijećenim čitateljima? Ako može, kako?
Izložbe, kazalište, koncerti i kino svima, a ne samo gradovima
André Malraux je kao ministar kulture služio od 1959. do 1969. godine. Prije njegova mandata, kulturni je život bio snažno koncentriran u Parizu. Pod Malrauxovim je vodstvom kulturna politika Francuske značajno decentralizirana. Vjerovao je da kultura nije privilegija samo bogatih i urbanih elita, već pravo svih građana. Diljem je Francuske, u manjim gradovima i selima, osnovao kulturne centre koji su pristup izložbama, kazališnim predstavama, koncertima i filmskim projekcijama omogućili svima.
Kultura je i turizam, i ekonomija
Jedan od ključnih aspekata Malrauxove kulturne politike bila je restauracija i očuvanje povijesne baštine. Pokrenuo je ambiciozne projekte obnove mnogih katedrala, dvoraca i povijesnih gradskih jezgri. Ovi projekti ne samo da su sačuvali kulturnu baštinu, već su doprinijeli i razvoju turizma i lokalne ekonomije.
Malraux je aktivno je podržavao modernu umjetnost i pomagao mladim umjetnicima i piscima da se afirmiraju. Njegova međunarodna kulturna diplomacija promicala je francusku kulturu širom svijeta, što je dodatno ojačalo globalni ugled Francuske kao kulturne sile.
Knjižnica, ili ništa
Kao rezultat Malrauxovih napora, francuska je kulturna politika postala model za mnoge druge zemlje. Očuvanje baštine, podrška suvremenoj umjetnosti i decentralizacija kulturnih aktivnosti ostavili su dubok i trajan utjecaj na francusko društvo. Malrauxov rad u Ministarstvu kulture oblikovao je način na koji se kultura u Francuskoj percipira i vrednuje.
Jasna Kovačević je “ministrica kulture” stotinama tisuća Zagrepčanki i Zagrepčana. Osim pisaca, kod nje gostuju slikari, fotografi, pa čak i glazbenici. Počevši predstavljati knjige u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, a onda gostujući u mnogim knjižnicama diljem Hrvatske, uvidio sam zašto je Malraux bio toliko značajan za francusku, i koliki je potencijal knjižnica (pa i vatrogasnih domova ili čak mjesnih odbora) za hrvatsku kulturu. Na dane mojih gostovanja u mnogim je mjestima jedina, ne kulturna, nego jedina ikakva ponuda, bio program knjižnice. Nema sporta, nema kina, nema kazališta, nema – ničega.
1 predstava za 1 000 000, ili 200 za 5000 eura
Malraux, decentralizacija. Neke su kazališne predstave, platili porezni obveznici, koštale 1 000 000 eura. Produkcijski minimalističke, ali sjajne predstave Marka Torjanca, Ane Vilenice i Sinišu Popovića i Filipa Križana u Susretu za taj bi novac mogla vidjeti publika 200 gradića i sela. Za cijenu slavnog gostujućeg dirigenta i pijanista vjerojatno se može platiti bar deset koncerata hrvatskih solista, u malim mjestima. Od nekih sam knjižničarki čuo da Kristian Novak dolazi o svom trošku. Vjerujem da bi Malraux znao gdje pronaći novac da Novak i nešto slabiji od njega obiđu cijelu Hrvatsku.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2021. je u Hrvatskoj bilo 1760 knjižnica. Nacionalna, 102 visokoškolske, sveučilišne i znanstvene, 99 specijalnih, 316 narodnih, 879 osnovnoškolskih i 363 srednjoškolske knjižnice. Art kvart Benčić vode visokomotivirani ljudi, koji bi Riječanke i Riječane mogli zadužiti kao Jasna Kovačević Zagrepčanke i Zagrepčane. Malraux nam treba zato što u mnogima voditeljice i voditelji otaljavaju posao. Zamislimo da, za početak 316 narodnih, vode Jasna Kovačević, Kristian Benić, Renata Dobrić, Tatjana Vrdoljak i mnogi koji mi, nadam se, neće zamjeriti jer ih ne spominjem. A što bi bilo da svih 1760 vodi ekipa koju je odabrao André Malraux. Kako love za kulturne centre kakve je osnivao Malraux vjerojatno nema, knjižnice su vjerojatno najbolje mjesto za početak kulturnog preporoda.
(Ilustracija Freepik AI image generator)
