Tko su ljudi kojima trebamo zahvaliti što postoji Art-kvart Benčić? – oduševljen prostorom u kojem smo Boris Trupčević i ja predstavili 1000 kilometara povratka sebi pitao sam knjižničarku Tanju Badanjak. Zagrebački ZKM i Knjižnica Bogdana Ogrizovića su izbjegli prenamjenu u restoran. Dakle, već sam vidio da entuzijasti prostor namijenjen kulturi mogu obraniti od kapitala, ali svejedno sam, s obzirom na lokaciju Art-kvarta, bio iznenađen. Kolegica Badanjak me uputila na, kako reče, najzaslužnijeg ili jednog od najzaslužnijih za pobjedu u ime poreznih obveznika, Kristiana Benića. Benić je danas suradnik za marketing, odnose s javnošću i projekte Gradske knjižnice Rijeka, te dio tima za oblikovanje programa i sadržaja Dječje kuće i Gradske knjižnice Rijeka.
Prazan pogon tvornice godinama je trulio
Koji je bio prvi korak u stvaranju impresivnog kulturnog centra?
Hvala na laskavim riječima. Ja sam samo dio sadržajnog mozaika priče koju smo započeli pred nešto više od deset godina. Tamo negdje u depresivno vrijeme vrlo produžene recesije, 2012. godine, kada nitko nije očekivao ništa, spojilo se nekoliko niti. Pročelnik za kulturu Rijeke postao je Ivan Šarar, vrlo proaktivan i kreativan čovjek poduzetničkog elana. Ovo “najzaslužniji” iz uvodne anegdote zapravo ide uz njegovo ime. U Rijeci je godinama prazan trulio pogon bivše Tvornice Rikard Benčić, originalno zgrade tvornice cigareta, a zajednica je trebala pravu infrastrukturu suvremene knjižnice. Te su se niti tada spojile i počeo se raditi projekt revitalizacije tog bloka – idejna rješenja, glavni projekti, zatvaranje financijske konstrukcije. Izgradnja je počela 2017. godine s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti, a do 2021. su bila aktivna četiri gradilišta. Ključan je bio mehanizam integriranog teritorijalnog ulaganja (ITU), to jest projekt je značajno financirala Europska unija.
Prvi je korak bila hrabrost
Bila je to dosta zahtjevna staza, ali rekao bih da je prvi korak bila hrabrost da se kaže kako blok Benčić ne treba postati parkingom ili dućanom, već kulturnim centrom s više različitih entiteta – Gradskom knjižnicom Rijeka, Muzejom moderne i suvremene umjetnosti, Muzejom grada Rijeke i posebnim konceptom Dječje kuće.
Osim hotela, što je još kapital htio da bude na mjestu današnjeg Art-kvarta Benčić? Kojim ste sve aktivnostima to spriječili?
Na tom je području najdugotrajnije razvijan i najozbiljnije artikuliran projekt izgradnja hotela. Iako volim hotelsku industriju, a Rijeka je pogodna za nove investicije tog tipa, to mi je uvijek bilo potpuno bez veze za tu lokaciju. Bilo je i guranja izgradnje garaže, što je građevinski također potpuno neprikladno za to mjesto. Zbog raznih se razloga ispostavilo da nešto takvo na osjetljivom terenu Benčić nije izvedivo, pa je srećom grah pao na kulturu.
Ukazivali smo da je kultura veća dobrobit
Mi zapravo nismo ništa sprečavali, ali smo različitim metodama poticali da se ulaže u kulturu. Naglašavali smo očito, da je infrastruktura tada postojeće knjižnice jadna. Također smo ukazivali i na to da je veća dobrobit bude li na tom terenu prostor za kulturu, koja je čisto ulaganje u zajednicu. Istodobno smo ulazili u proces kandidature Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture, što je bio veliki motivacijski i, rekao bih, ideološki okvir cijele priče. Na kraju je 2020. bila vrlo nesretna godina. Nismo mogli utjecati na pandemiju. Što se tiče hotela, nadam se da će nedaleko, u bivšem Domu željezničara, kako se trenutno priča, biti izgrađen hotel.
Velika uloga povjesničara umjetnosti
Lokalni aktivisti i građani zainteresirani za očuvanje kulturne baštine i razvoj kulturnih sadržaja igrali su važnu ulogu u zagovaranju očuvanja Benčića kao kulturnog kvarta. Njihovo zalaganje i pritisak na gradske vlasti bili su ključni u sprečavanju komercijalizacije prostora. Dajte ipak nekoliko imena. Ne bi to prošlo da nije bilo vas ljudi.
Reći ću vam nekoliko imena, ali to je vrlo nezahvalno, jer ovdje su deseci ljudi gurali i radili svašta ne bi li uspjeli. Sigurno je važno što je još devedesetih i u dvijetisućitima prepoznata i valorizirana vrijednost objekata. Nisu svi srušeni dekonstrukcijom tvornice Benčić. Mislim da su lokalni povjesničari umjetnosti ili interesenti za povijest arhitekture odigrali ogromnu ulogu u stvaranju te metarazine vrijednosti baštine. Od velike “mame” Radmile Matejčić osamdesetih, preko Olge Magaš, do Nane Palinić, Daine Glavočić, Julije Lozzi Barković. To je vrijedna ekipa koje je objavila sjajne članke i knjige o riječkoj arhitekturi i baštini, stvarala osjećaj da je to nešto što može biti nanovo oživljeno.
Posebna operacija konzervatora i restauratora
Čuvanje Palače Šećerane kao spomeničke baštine bila je svakako posebna operacija niza konzervatora i restauratora. Mislim da je važna i cijela sada zrelija generacija riječkih knjižničara, koja je od 2000. na dalje stvorila ozbiljnu studiju i artikulaciju zašto i kakvu novu knjižnicu Rijeka treba.
Veliki korak u senzibilizaciji oko Benčića napravio je 2013. i festival Republika, tada organiziran u suradnji s ekipom pokretača novosadskog festivala EXIT. Lokalno nije bio voljen, ali je prvi put pokazao kakav produkcijski i životni potencijal ovaj prostor ima. Tada se prvi puta ležalo na travi, pilo piće, pričalo o nekim tada skroz svježim konceptima poput 3D printanja, koji su nam danas mainstream.
Natali Bosić i Ivana Golob!
No, apsolutno najveće senzibilizatorice i pronositeljice imena Benčić u razdoblju kuhanja projekta, pa do 2020. godine, bile su tada mlade djevojke Natali Bosić i Ivana Golob iz Vijeća mladih Benčić. One su nizom aktivnosti s djecom stvarale osjećaj hej, ljudi, ovdje se stvarno nešto mora dogoditi, ovo ne može ostati samo neka politička mumbo jumbo priča. Za desetu obljetnicu prvih aktivnosti organiziraju druženje na kojem će se sva tadašnja djeca okupiti na terasi gotove knjižnice. To je motivirajuće.
Jedan od inspirativnijih programa koji sam edukacijski prošao je njemački Actors of Urban Change. Njegova je poanta bila spajanje NGO-a, javnih organizacija i poduzetništva u zajedničke priče i projekte. U to najviše vjerujem te se nadam kako će Art-kvart Benčić biti dobra platforma za takve testove.
Maksimalno je iskorišten novac EU
Kome ste od gradskih, županijskih i političara na državnoj razini pristupili, i tko je bio spreman pomoći? Tko je sve od vlasti zaslužan za Art-kvart?
Gradska knjižnica Rijeka je gradska ustanova u kulturi te je i zakonom postavljen okvir u kojem njome upravlja lokalna samouprava. Grad je glavni ulagač u tu infrastrukturu, a ujedno i vlasnik terena i do sada oronulih zgrada. S te je strane postojala čista osnova za javno ulaganje.
Što se politike tiče, tadašnji je gradonačelnik Vojko Obersnel podržavao ideju ulaganja u kulturnu infrastrukturu i borbu za projekt Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Dobro je prepoznata suvremena paradigma, po kojoj je kultura jedan od stupova razvoja i lokalne zajednice i ekonomije gradova. Veći se dio kvalitetnijeg turizma razvija na kulturi. U svijetu koji gubi lokalnu autentičnost tako će i ostati. Maksimalno je iskorišten novac EU, koji je, da tako kažem, platio “beton”, a u svojim su okvirima i metodama projekt podržavali i Primorsko-goranska županija i Ministarstvo kulture i medija.
U oblikovanju kvarta najviše je odradio Saša Randić
No, sad je na redu ono važnije, budući život i eksploatacija ove “tvornice”. Beton je izliven, sada treba stvarati nove kulturne proizvode i dodanu vrijednost. I zajednica se tamo mora osjećati dobro i prihvaćeno. Zapravo, da bi bio ono zbog čega je sagrađen, projekt traži novu adrenalinsku injekciju, pa je sada glavna igra Art-kvarta aktivnost.
Tko je arhitektonski projektirao Art kvart?
Svaki objekt i okoliš u ovom je kvartu različita projektna priča. Projektnu dokumentaciju za izvođenje radova rekonstrukcije na Palači Šećerane, koja je dio Muzeja grada Rijeke, izradio je Hrvatski restauratorski zavod, a glavna je projektantica Irma Huić. Idejni projekt za novi stalni postav Muzeja grada Rijeke izradila je dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović. Na Muzeju moderne i suvremene umjetnosti je pak radio arhitekt Dinko Peračić. Ipak, najviše je u oblikovanju kvarta odradio arhitekt Saša Randić. Njegove su Dječja kuća, Gradska knjižnica Rijeka i vanjski oblik okoliša.
1200 članova knjižnice više nego 2019.
Koliko je, od otvaranja do danas, ljudi prošlo kroz Art-kvart? A koliko pisaca, slikara i svih drugih koji su prezentirali svoju umjetnost, publicistiku, sve formate kulture?
Uf! Djelomično smo počeli funkcionirati u najtvrđe pandemijsko vrijeme potpuno poremećene kulturne produkcije, no do danas govorimo o tisućama građana. Dječja kuća godišnje pripremi poseban kreativni program za oko 2800 djece.
Na otvorenjima većih festivala, Tjedna dobre dječje knjige ili Tobogana, bude po tisuću gostiju. Članova je 1200 više nego u istom razdoblju “zlatne” 2019. godine!
Moram reći kako je jedan od najčešćih ranih prigovora bio da je Art-kvart periferija grada u koju nitko neće ići! Ali to je oduvijek bilo projekt stvaranja grada i time se mislimo i dalje baviti.
Želimo da se u budućnosti umjetnost ovdje – stvara
Fora mi je vaše pitanje u kojem spominjete prezentiranje umjetnosti. To je super, ali mi želimo da se u budućnosti u Art-kvartu umjetnost – stvara. Kultura i umjetnost. Da se njegova energija, sadržaji i resursi koriste za kreaciju. Veći dio ovog novca je javni novac i volim razmišljati kako da on ima svoj značajan ROI, return on investment, na načine koji ne moraju biti novac, već neka druga vrijednost.
Tko, osim vas i Tanje Badanjak, kreira program?
Mi smo samo dio programskog motora Gradske knjižnice Rijeka. Svi su bitni. I ravnatelj Niko Cvjetković, koji nam daje dasku za surfanje do programa, i računovođa Silvana Linić, koja se ljuti na kašnjenje papira za programske račune. Svakako je energetski bitan programski tim Dječje kuće, Iva Marčelja i Nicol Nefat. Potom kustosi muzeja, majstori za film iz Art-kina, posebno muzejski pedagozi…
Od 8 do 20 sati, za različite demografije
Jamčimo interaktivnost i sadržaj koji privlači i obrazuje. Sami se knjižničari pomalo transformiraju u producente i stvaratelje. Ničega ne bi bilo ni bez tehničke službe, jer ovo su pogoni. Nedavno sam čitao kako organizator Velveta na Krku objašnjava da je oko festivala negdje 100 ljudi. Nas nema toliko, a ovo su složeni mehanizmi koji će tražiti mnogo glancanja. Mi ne radimo za jedan ili dva velika eventa, već apsolutno svaki dan u godini od 8 do 20 sati, za najrazličitije demografije. Zahtjevna igra.
200 događanja u 5 mjeseci
Smatrate li da je moderan, komforan, ugodan centar, jamstvo stalne velike posjećenosti?
Idemo prema tome. Sada ostaje onaj ljudski kreativni i razvojni faktor. Palača Šećerane pravi je povijesni i turistički dragulj i tek treba raširiti krila s punim samopouzdanjem. Dječja kuća svijet je za sebe, nevjerojatne dinamike, što i ide u skladu s dječjom energijom. Gradska knjižnica Rijeka je u ovih prvih pet mjeseci rada organizirala oko 200 događanja, što zapravo znači da ne postoji dan bez programa i posjetitelja.Tek se dovršava uređenje okoliša, oko Art-kvarta se formira pješačka zona u kojoj imamo čak i vrlo živahan potok s ostacima starog gradskog perila za rublje. Nakon šest godina života s bagerima prodisat će okolni kafići, restorani i trgovine. Nakon svega što se događalo kaotičnih pandemijskih godina, sad slijedi rad na slatkome i motivirajućem – sadržaju. Nadam se da će ekipi za koju je sve ovo rađeno biti inspirativno. Neki sadašnji petogodišnjak, posjetitelj Dječje kuće, za dvadeset će godina stvarno imati kamo doći.
(Naslovna fotografija Karla Čargonje ljubaznošću Gradske knjižnice Rijeka)
