Da u cijeloj Hrvatskoj prodam knjiga proporcionalno koliko sam prodao na predstavljanju u Otočcu, otišlo bi devet, deset tisuća komada. U hramu koji godinama vodi legendarna Jasna Kovačević, zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića, prodao sam dvadeset i osam. Na drugom mjestu rang-liste prodaje po promocijama je Book Cafe Paradiso. Dvadeset i jedan komad Na Caminu sam zagrlio Boga. Hej!, dvadeset i jedna knjiga – u Otočcu! Književne večeri organizira Tamara Jurković. Iznova i iznova kafić puni oko knjige. Nakladnici i pisci dugo su se vremena čudili, ostajali zatečeni publikom. Sad je Book Cafe Paradiso jedno od najželjenijih mjesta za promociju knjige u Hrvatskoj.

Što Tamara Jurković radi s knjigom…

Book Cafe Paradiso nije, ženski rukomet, Podravka. Koprivnički nogometni klub može biti četvrti, peti u državi. Ekonomija nema snage za više. Ali Podravka je bila sasvim dovoljno jaka da isfinancira prvaka Europe u manjem, drugom sportu. Što Tamara Jurković radi s knjigom u Hrvatskoj, to je kao da Otočac ima prvaka Hrvatske u nogometu, finalista ili osvajača Lige prvaka. Doista, ona je jedan od dokaza da jedan jedini čovjek, jedna jedina duša, može napraviti razliku. Kao Jobs u Appleu ili Bjelica u Dinamu. Na svojoj razini Tamara Jurković je kao Rimac ili Mrvoš.

Kad mi je rekla da s prijateljicama i kolegicama pokreće The Coklje Fest odmah sam poželio objaviti na Rafineriji. Iako nisam imao pojma što su coklje. Djelomično i zato. Najviše jer me zanimalo što novo radi, a onda i da malo pomognem ženi koja čini čuda za knjigu.

Vlasnica stranice Čitaj knjigu, influenserica Alis Marić, Tamara Jurković, kolegica s kojom organizira književne večeri, Manja Kostelac-Gomerčić i Lea Brezar, autorica knjige Kradljivci sreće. Na promociji u Book Cafeu Paradiso snimio Slaviša Brezar; ljubaznošću Tamare Jurković

The Coklje, svojevrsni pokret otpora

Zašto je festival nazvan The Coklje?
Coklje su obuća koju su nekad svakodnevno nosili naši stari. Po kući, u polju, što bi se reklo za svetke i petke. Izrađuju se od domaćeg sukna, a iznutra su opletene domaćom vunom, koja je najbolji prirodni izolator. Ljeti hladi, zimi grije. Ministarstvo kulture je umijeće izrade coklji zaštitilo kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Nekolicina žena naših korijena rasutih svijetom redovito reklamira i nesebično pomaže u afirmaciji ovog uporabnog predmeta, suvenira i simbola Like i Gacke doline. Zato smo festival nazvali The Coklje Fest. Prilagodili smo ga i engleskom govornom području, odnosno svijetu.
The Coklje predstavljaju i svojevrsni pokret otpora. Okupljaju ljude slične vibracije, vizionare koji vide malo dalje od ostalih. Razumiju načine unaprjeđenja sadašnjeg života, turizma i gospodarstva i vide širu sliku festivala. Šanse za bolji život na ovom području svakako postoje. Usprkos bombastičnim naslovima, ipak smo odlučili ostati ovdje. Povezujući poljoprivredni i turistički sektor polako stvaramo preduvjete za bolji život.

Na festu prodali više nego u šest mjeseci

Kako je sudjelovanje na festivalu financijski utjecalo na izlagače?
Predstavile su se mahom udruge, OPG-ovi i domaće radinosti koje se bave izradom tradicijskih predmeta, suvenira, nakita, proizvodnjom meda i džemova te kreativni pojedinci koji na razini hobija izrađuju ponešto, ali se još nisu odvažili na registraciju svoje djelatnosti. Ukupno dvadeset i tri izlagača. Svi su bili oduševljeni posjetom i prodajom. Neki su više prodali na festivalu nego u prvih šest mjeseci ove godine. Neki razmišljaju o udruživanju u zadruge, neki o registraciji domaće radinosti.

Konkretni pomaci?
Jedna od izlagačica odmah je kupila prijenosno kolo za pečenje palačinki. Poboljšala je ponudu džemova te si olakšala daljnju prodaju na sličnim sajmovima. Ljudi se naprosto lakše odluče na kupovinu teglice džema kad im zamirišu palačinke.
Suorganizatorica festivala planira kupovinu i postavljanje suveniromata na glavnom gradskom trgu. Suveniri bi tada svim gostima bili dostupni tijekom cijele godine.
Voditelj konja za jahanje, volonter, ozbiljno razmišlja o pokretanju škole jahanja. Shvatio je kakav su konji mamac za posjetitelje bili na festu. Više od sto mališana odradilo je svoje prve jahaće ture toga dana.

Nužno povezivanje poljoprivrede i turizma

Koliko je otprilike tko uložio?
U cijeli fest najviše je uloženo vremena i dobrovoljnog rada. Projektom Odvažna, Zaklade Solidarna, financirano je nekoliko tisuća kuna troška koji se nije mogao izbjeći. Ali, u velikoj mjeri sudionici su volontirali kako bi pomogli projektu da zaživi.
Osim organizatora, KUBS Baštinica, pomogli su kućna radinost Danijele Tonković, Book Cafe Paradiso, doprinijela je i Turistička zajednica Otočca. Pomogli su pokriti sitnije troškove, tiskali su plakat i slično.

Što dalje?
Fest nam je otvorio vidike. Svakako bi trebalo uključiti i lokalne ugostitelje, hotele i restorane. Kontinuirano ćemo u naš grad privlačiti nove goste. Svi smo se složili da je povezivanje sela i našeg grada nužno u daljnjem razvoju. Nužno je povezivanje poljoprivrede i turizma kao djelatnosti kojima možemo zarađivati.
Neki od izlagača počeli su aktivnije koristiti društvene mreže. Tako privlače kupce, reklamiraju proizvode. Ponukani upravo uspjehom naše promocije festivala na isti način.

Niša kulturnog turizma

Komu su se izlagači predstavljali? U postocima, koliko Ličanima, a koliko turistima?
Izlagači su se prije svega predstavljali turistima. Pola je bilo stranaca, pola naših ljudi. Stranaca je najviše bilo iz Azije. Tu su večer noćili u našim hotelima. Došlo je dosta posjetitelja i iz Senja, Gospića, Brinja, Korenice. I naših ljudi koji žive i rade u ostalim krajevima Hrvatske i inozemstvu, a za tu su prigodu željeli biti u Otočcu. Ni domaći posjetitelji nisu izostali.
Naša namjera je osigurati kontinuirane dolaske i posjete mimo festivala. Da ljudi, ponukani dobrom atmosferom, bogatom i raznovrsnom ponudom, dođu u bilo koje doba godine. Da se dobro provedu u našem kraju. I usput nešto kupe.
Dugogodišnjom suradnjom s grupom entuzijasta koji se bave starim utvrdama, nekadašnjim putevima i cestama, dvorcima, starim kartama, glagoljicom… privukli smo nekoliko tisuća ljudi koji sa zanimanjem prate naš fest. Niša kulturnog turizma jedan je od segmenata kojim želimo proširiti ponudu festa u idućim godinama.

U Lici su porcije – taman

Koliki doseg imaju lokalni portali?
Pojedini imaju između dvadeset i trideset tisuća čitatelja, pa i preko toga. Neki su na razini četiri, pet tisuća, TV Loki gleda više od sedamdeset tisuća ljudi pretplaćenih na kanal na YouTubeu. Novi List ima više od osamdeset i tri tisuće čitatelja.

I, što prognozirate, za koliko će vremena porcije u Lici postati manje i skuplje?
Mislim da su porcije – taman. A umjerenim cijenama ugostitelji čuvaju posao za budućnost. I, koliko god težili turizmu i većoj gužvi, valja uvijek imati na umu potencijal svakodnevnih gostiju, lokalaca.

(Naslovnu fotografiju snimio Josip Durdov; ljubaznošću Tamare Jurković)