Snaga i ljepota grabljivica zaokuplja maštu ljudi od osvita čovječanstva. Sve civilizacije ostavile su likovne prikaze grabljivica, a često i sokolarskih lovova. Grabljivice su simbolizirale moć kraljeva, božanstava, korištene su kao motivi za nakit, slike i skulpture. Obiteljski grbovi, fasade kuća, imena gradova, kovani i papirnati novac često nose imena ili prikaze sokolova, orlova i jastrebova.
Sokolarstvo dostupno svima
Živimo u doba za koje mislim da je idealno za sokolarstvo. Tradicija je sačuvana i u osnovi se nije mnogo promijenila od doba Fridricha II i Kublaj kana. Divljač i dalje prirodno obitava u našim lovištima, a i fond divljači bogato se nadopunjuje ispuštanjem uzgojene. Lovišta, među kojima je prvi bio Zelendvor kod Varaždina, zadnjih godina širom otvaraju vrata sokolarima i time omogućuju brz napredak u radu s pticama. Dostupno je svim zainteresiranima, a nije uvijek bilo tako
– bilo je povlastica samo određenih društvenih staleža. Oprema je ostala ista – rukavica, opute, kapica, stalak, ali pojavili su se novi materijali, koji omogućuju veću sigurnost i viši stupanj higijene.
Uzgajivači već generacijama uspješno uzgajaju sve vrste i nude sve bolju kvalitetu ptica. Tehnološki je napredak omogućio upotrebu radio odašiljača, telemetrije i GPS-a kao pomoć u lociranju vlastitih ptica. Živimo u doba otvorenih granica, ceste i automobili omogućuju nam mobilnost, jednostavan i brz odlazak na sokolarske susrete, gdje se zasnivaju ozbiljna prijateljstva i razmjenjuju iskustva. Stručna literatura je dostupna svakome i na internetu, a oprema se lako nabavlja iz bilo kojeg dijela svijeta. Slijedom novonastalih povoljnih uvjeta sokolarstvo brzo napreduje, privlači nove članove i pozitivnu pažnju javnosti. Vrlo je važno da je sokolarstvo u Hrvatskoj zakonom uređeno i da ga Ministarstvo kulture priznaje kao nematerijalnu kulturnu baštinu, a pogotovo je važno da je UNESCO hrvatsko sokolarstvo upisao listu nematerijalne svjetske kulturne baštine.
Veza starija od naše rase
Hrvatska je zemlja burne povijesti, u kojoj su živjeli mnogi narodi i ostavili nam golemo kulturno nasljeđe, koje dokazuje da sokolarstvo i udivljenje prema ljepoti ptica grabljivica sežu u same početke civilizacije. Štovala su se različita božanstva i vlast često mijenjala. Kelti-Iliri, Japodi, Liburni, Huni, Avari, Rimljani, Bizantinci, Talijani, Austrijanci i Mađari samo su neki koji su u Hrvatskoj ostavili vrijedna likovna djela. Zahvaljujući tome imamo pretpovijesne komade nakita ukrašene grabljivicama, rimskog orla na kovanicama i vojničkim regalijama, Zeusovog orla iz rimskog grada Asterije pored Benkovca, bizantske kapitele stupova u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, u Dalmatinskoj zagori bogumilske stećke s nevjerojatnim skupturama sokolarskog lova. U katoličkim crkvama orao često simbolizira sv. Ivana.
Najstariji hrvatski sačuvani prikaz grabljivice nalazi se na strani oltara ranokršćanske crkve u Zadru iz 11. stoljeća. Neandertalska ogrlica iz Krapine napravljena od pandži ptica grabljivica stara više od 20.000 godina dokazuje da je kontinuitet simboličke veze stariji i od naše rase. Ta ogrlica je najspektalarniji dio ove male zbirke remek-djela i sasvim jedinstveni komad kojim se samo Hrvatska može ponositi.
Pripitomljavanje i zaljubljivanje
Sokolarstvo je zaista umjetnost, fino tkanje odnosa i transfer emocija između čovjeka i ptice – povjerenje, poštovanje, predanost. Vrijeme je neraskidivi parametar procesa stvaranja stabilne veze. Vrijeme pripitomljavanja je neminovno i vrijeme zaljubljivanja. Povjerenje je temelj odnosa. Poštovanje sokolara prema svojoj ptici uzdiže sokolarstvo. Sokolarstvo je umjetnost lova. Zahtijeva pticu u vrhunskoj mentalnoj i fizičkoj kondiciji. Zahtjeva od sokolara poznavanje karaktera svake svoje ptice, jer karakterom se ne razlikuju samo grabljivice različitih vrsta nego i jedinke unutar iste vrste. Sokolarstvo je lov s pticom grabljivicom. Tek kontinuiranim lovom sokolarstvo dobiva svoj puni značaj.
Privilegiju poimanja prirode i pravo da sudjelujem u životu ptice grabljivice smatram jednim od najdivnijih iskustava. Sokolarstvo je vrsta ovisnosti koja nikad ne popušta. Svaki trenutak proveden s pticom u prirodi vraća nas našim prainstinktima.
Nada u vjernost ljudi sebi
Umjetnost i lov prve su zabilježene ljudske djelatnosti. Na zidnim slikama špilja moji davni kolege slikari i lovci neponovljivom ljepotom slikama su zabilježili scene lova. Isti instinkti za umjetnost i lov i danas su dio ljudske prirode. Moje najveće nade da ćemo mi ljudi ostati vjerni sami sebi raspiruju se nastankom svake nove slike i skulpture i svakim novim ispuštanjem ptice grabljivice s ruke sokolara u slobodni let.
Motivi ptica grabljivica u umjetnosti
Ptice grabljivice od pamtivijeka su opčinjavale čovjeka. Svojom naravi, ljepotom, načinom leta i hrabrošću doprinijele su stvaranju mitova prenošenih s koljena na koljeno, stoga im se često pripisuju metafizička svojstva. Zbog toga ljudi oduvijek povezuju fizički i psihički život čovjeka i ptica grabljivica, uspoređuju se s njima i isprepliću u fantazijama i stvarnosti svoje i njihove živote.
Već je pećinski pračovjek odavao poštovanje pticama grabljivicama. Na crtežima pećinskog pračovjeka u Altamiri nalazimo, uz crteže životinja, koje bi trebale biti lovčev plijen, i crteže ptica grabljivica koje bi lovcu trebale dati osobine ptica grabljivica, kao što su oštar vid, hrabrost i odlučnost.
U Muzeju krapinskih neandertalaca u Krapini nalazi se ogrlica (ili narukvica) od kandži orla bjelorepana, koja je lovcu trebala dati magične moći i tako mu omogućiti uspješan lov i preživljavanje.
Da Vinci pod utjecajem mitova o jastrebu
Egipćani na hijeroglifima i kipovima prikazuju jastreba kao majku života i plodnosti, jer su smatrali da postoji samo u ženskom rodu te da ženku oplođuje vjetar. Nazivaju je Mut, što je očita sličnost nazivu majka u mnogim jezicima. Budući da je jastreb bio božanska ptica, nakon smrti pokapali bi ga u posvećeni kovčeg.
Jastreb je upleten u mnoge grčke mitove. Zeus često poprima oblik jastreba, a najpoznatiji je mit kad se pretvara u jastreba kako bi obljubio titanovu kćer Asteriju .
Pod utjecajem mitova o jastrebu, Leonardo da Vinci u spisu navodi: “Izgleda da mi je sudbina odredila pozabaviti se jastrebom, jer prisjećam se, dok sam ležao u kolijevci, sletio je k meni jastreb, repom mi otvorio usta te više puta udario po usnama“. Ovu reminiscenciju smatrao je Leonardo da Vinci kao sudbinu njegovog umjetničkog opusa i nagovještaj proučavanja načina ptičjeg leta i nacrta prvog padobrana.
Nema naroda koji ne veliča sokola
Godinama kasnije najpoznatiji su se psihijatri bavili tom rečenicom i davali joj razna tumačenja: od egipatske majke hraniteljice do žudnje za znanjem.
Nema naroda ni države koja u svojim pjesmama ne veliča sokola. Sokol je muški, solarni simbol koji predstavlja moć, uzvišenost i pobjedu. Zato su stari Slaveni sokola stavljali uz odar kraljeva i hrabrih ratnika. U starom Egiptu štovao se kult sokola božanstva, a ubiti ga, bio je smrtni grijeh. Peruanske Inke vjeruju da svaki čovjek ima dvojnika u obliku Sunca-sokola. Prema predaji Odisej se, navodno, iz Troje vratio s nekoliko sokolova.
U srednjem vijeku sokol je čest simbol u kršćanskoj tradiciji. Prema predaji on je pratilac pustinjaka i pokajnika sv. Bavona, koji je sav imetak podijelio sirotinji te postao zaštitnik europskih kršćanskih sokolara. Istovremeno, sokol se smatra zaštitnikom bolnica, putnika i svratišta, djelovanjem sv. Julijana bolničara, te je takav često prezentiran u kiparstvu i slikarstvu.
Vladari opsjednuti grabljivicama
Iako se u umjetničkim djelima sokol često prikazuje s kapicom na glavi, ona ne označava lovnog sokola, nego je to znak da poslije tame dolazi svjetlo – Post tenebras spero lucem.
Karlo Veliki, Luj XIII i Luj XIV bili su opsjednuti pticama grabljivicama, posebno sokolovima, te na njihovim dvorovima nalazimo mnogo slikarskih i kiparskih djela s motivima ptica grabljivica. Jedan od najvećih i najobrazovanijih vladara prosvijećenog apsolutizma, Fridrich II, napisao je i prvi veterinarski priručnik i prvi ornitološki i sokolarski priručnik, De natura avium et de arte venandi cum avibus.
Shakespeare i ptice
Jedno od najvećih djela njemačke književnosti, nepoznatog autora, Saga o Nibelunzima, počinje prikazom sna prekrasne djevojke u kojem je othranila sokola kojeg joj rastrgoše dva orla.
Prikazi ptica grabljivica prisutni su u gotovo svim Shakespeareovim djelima, Kralju Learu, Hamletu, Otelu, Romeu i Juliji, Ukroćenoj goropadnici. Posebno je zanimljiv nalaz pergamenta koji je činio četvrti dio Veselih žena windsorskih, a nađen je 1962. u Shakespeareovoj vabilici za sokolove. Je li ga Shakespeare tamo stavio namjerno ili zaboravio, ostat će vječna tajna.
Opsjednuti pticama grabljivicama bili su i mnogi slikari, kao Hamilton i Holbein.
Huk sove u mnogim ljudima izaziva nelagodu, strah, nagovještaj nesreće ili dolazak smrti. Tako se najčešće spominje u književnosti kod Shakespeara, Thomasa Manna, Krleže… Zašto onda u kiparstvu često nailazimo na motiv sove?
Sova – škola, sveučilište, akademija
Razlog je mit o sovi koja je postala simbolom božice Atene, grada Atene i cijele Grčke. Prema mitu djevojka se zaljubila u vlastitog oca te mu je noću, kada bi bio pijan, dolazila u krevet. Vidjevši da je u krevetu s vlastitom kćeri otac ju je prokleo i izbacio iz kuće. Ljuti bogovi kaznili su djevojku pretvorivši je u sovu. Božica Atena sažalila se nad tom sudbinom te ju prihvatila kao svoju pratilju i tako je postala alter ego božice. Budući da je božica Atena bila pojam mudrosti, tako je i sova postala simbolom mudrosti, škola, sveučilišta i akademija, a u Ateni i Grčkoj sveta ptica. S vremenom se taj simbol sove mudrosti proširio na cijeli svijet.
Kralj neba, snaga, ponos, munja, energija, metaforička i stvarna sila, jedino biće koje može gledati u Sunce da ne oslijepi, samo su neki od bezbroj atributa koji se pripisuju orlu. Germani u njemu vide Odina, stari Grci Zeusa, Indijci Višnu, Japanci kamija, kršćani anđele i svece. Sveti Ivan, pisac Evanđelja, poput orla morao se dići iznad ljudskog roda kako bi shvatio božansku narav Isusa Krista. Božanski simbol orla u grbove su stavljale mnoge kraljevske obitelji, u grbu ga ima četrdesetak država.
Orlovanje hrvatskog naroda
U heraldici orao je katkad prikazan s dvije glave, najprije u drevnoj hetitskoj civilizaciji, zatim Bizantu, a kasnije se pojavljuje i na grbovima europskih dvorova, austrougarskog, ruskog, albanskog, crnogorskog, srpskog…
Orao je i stari hrvatski simbol. U eseju Matko Peić piše: “…hrvatski narod je malen, ali, kako živi u predziđu kršćanstva, za simbol hrvatskog bića nije mogao izabrati kraljića, nego orla, jer hrvatski narod ne može kraljićkovati nego orlovati“.
Na ovim surovim prostorima orao kneza Trpimira umjesto pera u krilima ima bodeže, a umjesto repnih krila mač.
Zbog svih atributa koji mu daju božanska svojstva, orao je čest motiv u slikarstvu, književnosti i posebno kiparstvu. Diljem Hrvatske nalazimo bezbroj motiva kojim umjetnici kipari prikazuju ptice grabljivice, od srednjovjekovnih stećaka do kipova u crkvama i na kućama, a ta djela ukazuju na imanentnost hrvatske i europske tradicije i kulture, a ova je knjiga skroman doprinos tome.
Marijan Žižanović
Knjigu Sokolarstvo i ptice grabljivice, Likovni prikazi u Hrvatskoj možete naručiti na ivan@in-tri.hr.
