Ne navikavajte je/ga na ruke. Teško da postoji grozniji savjet za mlade roditelje od ove rečenice, koju su generacije i generacije djedova, baba, teta, strina, ujaka, rođaka i susjeda s takvom lakoćom izgovarale, kao da dijele najveću mudrost, a ne bljuvotinu od savjeta.
Otkad je evolucija iznjedrila prve životinje iz klase sisavaca, dakle prije više od 250 milijuna godina, zahvaljujući čudu evolucije, majčinom mlijeku, njihove se ženke pažljivo brinu za mladunce hraneći ih iz svog tijela i nakon rođenja. Ne postoji idealnija hrana za novorođenče sisavca od majčinog mlijeka.
Kozje mlijeko nije za bebe
Milijuni godina evolucije oblikovali su mlijeko svake vrste sisavca prema metaboličkim potrebama njegovog mladunčeta. Tako je kravlje mlijeko idealno za tele, kozje za kozlića, a majčino za ljudske bebe. Zato je kozje mlijeko, koje se u nekim kulturama promovira kao vrlo zdrava hrana za bebu koju se ne doji, zapravo vrlo opasno. Kozje mlijeko gotovo uopće ne sadrži folnu kiselinu, vitamin koji je neophodan za stvaranje crvenih krvnih zrnaca i u čijem se odsustvu razvija teška anemija. A zašto je ne sadrži? Pa zato što kozlići ne moraju unositi folnu kiselinu hranom, njihov metabolizam je, za razliku od ljudskog, sâm stvara. Zbog toga kozje mlijeko nema folne kiseline, ali ga majčino sadrži u optimalnoj koncentraciji. Svakom svoje, i svi mirni i zadovoljni. Je li tako?
Kapitalizam protiv evolucije
Pa, nažalost nije. Pošto je čovjek komplicirano biće, izumio je kapitalizam, a kapitalizam kaže da si vrijedan samo ako radiš i stvaraš profit. U zemljama liberalnog kapitalizma žene zbog toga nakon porođaja sve kraće izostaju s posla, pa se ili muče da bebe podoje u pauzama rada, ili prelaze na jednostavniju opciju, adaptiranu mliječnu formulu*.
Adaptirane mliječne formule se prave od kravljeg mlijeka koje je tvornički prerađeno da sastavom sliči na majčino mlijeko. Međutim, iako se makro i mikronutrijenti mogu korigirati tako da sastav krajnjeg proizvoda bude sličan majčinom mlijeku, neke se stvari ne mogu nadomjestiti. Majčino mlijeko sadrži žive stanice imunološkog sistema (limfocite, makrofage), kao i visoku koncentraciju antitijela, koji bebu u prvim mjesecima života štite od većine bolesti koje je majka preležala ili je protiv njih cijepljena.
Dodir je čarolija
Ali, dojenje nije samo hrana i zaštita od infekcije. Dojenje krije još jednu čaroliju a to je dodir. Otkad sisavci postoje, njihovi mladunci traže smirenje na krznu majke, krajnje utočište u kome iščezavaju strah, hladnoća i usamljenost. Mladunče orangutana se prve dvije godine života ne odvaja od majke. Prvih mjeseci po rođenju uopće ne silazi s nje, čak spava na njoj i, naravno, siše kad je gladno. I mi smo sisavci. I nama je potrebno da osjetimo kožu na koži da bismo se utješili. Bebe koje pred kraj prve godine života već uveliko jedu nemliječnu hranu, obično sišu prije svega da bi zadovoljile psihološku potrebu za bliskošću s majkom, a ne iz nutritivnih potreba.
Znanstvene su studije potvrdile mnoge korisne efekte kontakta kože na kožu između majke i bebe. Tako je utvrđeno da prijevremeno rođene bebe, koje borave u inkubatoru, brže napreduju u tjelesnoj masi i kraće ostaju u bolnici ako se redovno masiraju, od onih koje se dodiruju samo radi higijenskih i dijagnostičko-terapijskih postupaka (1).
Majčin dodir utječe na gene
Drugo je istraživanje prijevremeno rođenih beba pokazalo da je novorođenčad koja je prvih 14 dana života imala redovan fizički kontakt s majkom (koža na kožu), imala organiziraniji san, stabilniju funkciju autonomnog živčanog sustava, bolju reakciju na stres, kvalitetniju psihološku vezu s majkom i bolje kognitivne funkcije tokom cijelog prvog desetljeća života, koliko je trajalo praćenje ispitanika (2).
I konačno, neke studije pokazuju da količina nježnosti koju bebe primaju od svojih roditelja u prvim mjesecima života ima direktan utjecaj na njihovu epigenetiku, to jest mehanizam kojim se geni uključuju odnosno isključuju iz funkcije. Ovo istraživanje je utvrdilo značajne razlike u metilaciji gena na pet različitih mjesta genoma, od kojih su neki vezani za imunološke, a drugi za metaboličke funkcije (3).
Dodir roditeljskih ruku stvara sretne ljude
Zato, dragi roditelji mladunčeta vrste Homo sapiens, zanemarite savjete starih tetki i strina. Mazite, grlite i ljubite svoju djecu. Nosite i ljuljajte uznemirenu bebu. Slobodno je naviknite na ruke, jer su te ruke za nju iscjeliteljske i u njima je moć stvaranja stabilne, samouvjerene i sretne žene ili muškarca. I, na kraju krajeva, priznajte sebi da ni za vas nema ljepšeg osjećaja od nježnih ručica oko vrata i slatkog nosića na obrazu.
*Široka dostupnost adaptiranih mliječnih formula dovela je do negativne pojave, izazvane prije svega psihološkom orijentacijom čovjeka 21. stoljeća. Okružen i naviknut na tehnološke inovacije koje nude instant rješenja, on često odustaje od prirodnog načina ishrane beba i okreće se formulama čak i kada za to nema opravdanog razloga. Dojenje, nažalost, nije najčešći način hranjenja djece ni na porodiljnom, a prava hipogalaktija (nedovoljno stvaranje mlijeka) postoji samo kod 15 odsto žena.
(1) Tactile/Kinesthetic Stimulation Effects on Preterm Neonates
(3) Epigenetic correlates of neonatal contact in humans
_______________________________
Naslovna fotografija 5753500 © Guy Shapira – Dreamstime.com.
