Viki Vičić, lefthANDed: Moje torbe kupuju upravo žene i muškarci koje je moj proizvod stvarno dotaknuo

Wow, pa ovo je baš po jednoj od dražih mi definicija umjetnosti – stvaranje nečega ni iz čega – skoro sam uzviknuo vidjevši torbe lefthANDed koje stvara Viki Vičić. Hajde, ovo je blog, pa ću si dopustiti reći da sam za njene kreacije i brend saznao jer tu i tamo guglam kupce kojima sam dostavljam moje knjige. U ovom slučaju Inspiriraj se!

Manje je više

“Prvu sam torbu u trenutku inspiracije napravila sebi. Za probu, da vidim kako će ispasti, a imala sam viziju što točno želim. Volim boje, volim pomaknute detalje, volim igru s krojevima, bojama, idejama. Obožavam pop art kao umjetnički pravac. I pokret. Upravo pop art odražava moje stanje duha i karaktera. Pa onda, uz vrišteći vizual, cjelokupnu priču hladim minimalističkim modelom torbe. Jer, barem za mene uistinu vrijedi pravilo manje je više”, odgovara na pitanje iz čega je, iz kojeg ničega, nastala njezina prva torba, umjetnica i pravnica Viki Vičić.

Torbe se rade u dvije tehnike. Print, dolazi u malim serijama, i ručno oslikane torbe. Izbor ovisi o ukusu i afinitetima pojedinaca. S printom je, kaže, sve lakše, opuštenije, lepršavije. Ručno rađene torbe uistinu su pravi unikati, no takve su torbe nešto zahtjevnije za održavanje i postojanost boja

Klik, kemija

Što se samog procesa stvaranja tiče, nema pretjerane filozofije. Kreće od teksta u oblačiću, a onda stvara slikovnu strukturu. Motivi su najvećim dijelom, nastoji da tako bude, rezultat njezinih ideja. Svaki, ali baš svaki motiv mora kliknuti s njom. “Na svakoj torbi radim dok ne osjetim kemiju. Ne mogu i ne želim prodavati proizvod koji se meni ne sviđa”, kaže Vičić.

Sve svoje sa sobom nosim

Pitam je tko su njezini kupci, to jest kako bi portretirala duše svojih kupaca. “Drago mi je da koristite termin duša, jer iz iskustva znam da moje torbe kupuju upravo žene i muškarci koje je moj proizvod stvarno dotaknuo. Jedan od mojih kriterija je – imati artefakt koji gađa u srce i dušu klijenta, a time ujedno čini i da se vlasnica ili vlasnik spaja s tom energijom i osjeća dodanu vrijednost toga što svakodnevno nosi sa sobom. Omnia mea mecum porto, sve svoje sa sobom nosim, s time da bi omnia značilo paket energije i osjećaja koje nosimo sa sobom. Na nama je da uzvisimo sve što nosimo u sebi i osjećamo, no tu je i lefthANDed da nas podsjeti i da nam dade dodatna krila u letu kroz dan, ali i život”, kaže kreatorica.

“Iako torbe u print varijanti imam već gotove, moguće je i stvoriti nešto u dogovoru s naručiteljicom ili naručiteljem. U tom slučaju molimo za malo strpljenja, jer, osim liste čekanja, od narudžbe do torbe u vašim rukama prolazimo kroz kompletan proizvodni proces. Za rukom oslikane u pravilu sve ide po narudžbi” – Viki Vičić, lefthANDed

Fotografije Karla Jelića (torbe) i Sanje Krajcarz (portret) ljubaznošću Viki Vičić

Želite li još članaka poput ovoga u svoj inbox? Pretplatite se na newsletter 🙂