U cjelokupnoj povijesti nije izgovorena veća rečenica od ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe

Svejedno je je li u pitanju Hesse, Voltaire, Lao Tze, Buddha ili Isus, švicarski utemeljitelj i voditelj Instituta za impulse uspjeha Rene Egli sve ih integrira u jedinstvenom principu OTLA.

Kreativni mislilac kojeg je nemoguće klasificirati u neku od postojećih shema prezentira nam prastaro znanje na sasvim nov i jedinstven način. Princip OTLA je univerzalno upotrebljiv: u vođenju posla, politici, sportu i privatnom životu. Ovo nije ezoterija, ni mistika ni religija. Ovo je – život.

Otpustiti, ljubav na kvadrat, akcija

OT = otpustiti. L = L2ljubav na kvadrat. A = Akcija iz koje proizlazi reakcija. L2ukazuje na to da učinak nije linearan, nego na kvadrat.

U beskraju Svemira lebdi jedno od milijardu zrna prašine. Bića koja tamo žive sebe nazvaše ljudima, i već tisućama godina mnogo vremena troše na međusobne borbe. Ponekad se čak i ubijaju. Vanjski promatrač ne može shvatiti zašto. Ako Zemlju stvarno uzmemo kao zrno prašine u beskraju Svemira, tada je lako zamisliv prizor: visokorazvijena bića povremeno posjećuju Zemlju da bi vidjela je li čovječanstvo u međuvremenu shvatilo kako život funkcionira.

Princip OTLA za rješenje problema

Do sada su ti posjetitelji sasvim sigurno uvijek iznova odlazili pitajući se zašto ljudski duh ne funkcionira. Moglo bi biti da ne postoji prirodni zakon koji kaže da se moramo međusobno boriti i čak ubijati. Moglo bi biti da ne postoji prirodni zakon da se život mora nužno sastojati od serije većih i manjih problema. Moglo bi biti da postoje životni zakoni koje možda suviše često kršimo i time si nepotrebno otežavamo život. A moglo bi biti i da nam princip OTLA stvarno omogućava rješavanje mnogih problema.

To ćemo moći ustanoviti samo ako ga isprobamo u našim životima. Tako ćemo utvrditi je li Hermann Hesse stvarno imao pravo kada je u Siddharti napisao: “Svijet, prijatelju Govinda, nije nesavršen, niti se nalazi na polaganom putu usavršavanja; ne, on je u svakom trenutku savršen”.

Centralni problem – prosuđivanje

Jedan od najvećih učitelja mudrosti svih vremena, Isus, je rekao: “Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sakupljaju u žitnice, a vaš Nebeski Otac im ipak osigurava hranu”.

Da bismo otklonili uzroke koji nas sprječavaju u osobnom rastu potrebno ih je prepoznati. Općenito smo opterećeni centralnim problemom – prosuđivanjem. Sudimo o sebi samima, o drugima, o situacijama… Dijeljenje na dobro i zlo nema nikakve veze s prirodnim zakonom. To su ljudske predodžbe o moralu, koje se s vremenom mijenjaju i koje se razlikuju od područja do područja. Njima je zajedničko da proizvode sukobe.

Nešto poput dobra i zla prije nije postojalo

Otkuda potječe prosuđivanje? Učili smo to u školi. To je priča o Adamu i Evi. Ovdje upada u oči sljedeće: očito nešto poput dobra i zla prije nije postojalo. Koje je ime tom obliku postojanja? Dakle, stanje u kojem nema podjele na dobro i zlo autor naziva rajem.

Raj nije neko geografsko mjesto ili nešto što će se u budućnosti doseći. Ne, raj je očito i jednostavno – stanje duha. Nitko čovjeka ne sprječava da se vrati u raj osim njega samog. Na kraju krajeva, čovjek je dobrovoljno jeo plodove sa stabla spoznaje dobra i zla. Trebali bismo si jasno predočiti: upravo u trenutku kada smo počeli suditi, započeli su i naši problemi.

Nesigurnost je gubljenje povjerenja u svijet

Jedan od uzroka naše nemogućnosti duhovnog napretka je svakako strah. Strah od bolesti, nesretnog slučaja, recesije, otkaza, strah od odgovornosti i tuđih mišljenja, od agresije, rata… I tako u nedogled. Da bismo strahovima postavili izvjesne granice, izmislili smo osiguranje i socijalnu državu. Nude nam barem neku vrstu sigurnosne mreže. Koliko je velik strah vidljivo je ako pogledamo koliko veliko značenje ove dvije institucije imaju. Radi se o golemim sumama novca kojima raspolažu. U materijalom je svijetu samo po sebi shvatljivo da se novcem pokušava kupiti izvjestan stupanj sigurnosti. Dublji je problem što smo nesigurni u svojoj nutrini. Nesigurnost stvara strah, koji opet ne vodi samo osiguranjima, nego dovodi do borbe, obrane i agresije. Nesigurnost je gubljenje povjerenja u svijet.

Iako većina pripada nekoj religiji, u osnovi smo bezbožno društvo

Većina ljudi pripada nekoj religiji i vjeruje u Boga. Ako se ljudi koji vjeruju u Boga plaše i ugovaraju osiguranja, tada to znači – povjerenje u Boga je dobro, ali je bolje osigurati se.

Na ovom primjeru zaključujem, iako većina ljudi pripada nekoj religiji, mi smo ipak u osnovi bezbožno društvo. To nije vrednovanje, nego čisto utvrđivanje činjenica, što me dovelo do preispitivanja vlastite savjesti.

Prepoznajem se kao licemjer koji nije u stanju predati svoje povjerenje onome koji me stvorio, već nekim kvazizaštitinicima. Mogu li to promijeniti? Po teoriji principa OTLA, da. Što je potrebno? Ljubav!

Tko voli samog sebe ne započinje konflikte

Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe! Ova je izreka sasvim sigurno poznata svakom kršćaninu. Skrenuo bih pažnju na drugi dio rečenice – kao samog sebe. Čovjek koji ne zna voljeti samoga sebe ne zna ljubiti niti drugoga. Tko voli samog sebe, u harmoniji je sa sobom i neće započinjati nikakve konflikte. Osim toga, ljubav vodi do proširenja svijesti, a to je povezano s proširenjem spoznaja. Najveći čovjekov cilj je spoznati samog sebe.

A kako čovjek spoznaje samog sebe? Samo na jedan način, voleći samog sebe. Naravno, ta je vrsta ljubavi u potpunoj suprotnosti s egom. A što mi radimo da bismo se bolje upoznali? Analiziramo se.

Tko voli samog sebe, voli cijeli svijet, jer sve je Jedno

Analizirati sebe je znak nedostatka ljubavi prema samom sebi. Analiza dijeli na pojedinačne dijelove i sasvim sigurno ne donosi tako dobre rezultate kakve bi donijela ljubav prema sebi samome. Analiza dijeli, dakle, iz toga nastaju sukobi.

Ljubav spaja, tvori Jednotu iz koje nastaje harmonija. Tko voli samoga sebe, voli i cijeli svijet. Zašto? Sasvim je jednostavno, jer je sve Jedno!

Atomski fizičar Charon je ljubav interpretirao kao najjednostavniji i najefikasniji proces za povećanje spoznaje u Svemiru.

Zamislimo kako je genijalno Svemir organiziran, na početku svega nalazi se ljubav. Ovo je, bez ikakve sumnje, najradikalnija primjena ekonomskog principa. Ljubav nije nikakav mističan osjećaj, ljubav je ekonomija i fizika.

Odijeljenost je iluzija. U svemiru ona ne postoji

U cjelokupnoj povijesti, prema mom mišljenju, nije izgovorena veća rečenica od ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe. Budući da je sve Jedno, sve i svatko je bližnji. Sav živi i neživi svijet.

Uzrok svih ljudskih problema je odijeljenost. Ali, odijeljenost je iluzija, u Svemiru ona ne postoji. Postoji samo Jedno, Jednota, proizašla iz ljubavi. Ljubav je osjećaj Jednote, prema tome, ideja odijeljenosti je manjak ljubavi.

Ideja odijeljenosti u nama stvara odijeljenost između srca i uma, između racionalnosti i ljubavi. Na račun racionalnosti, potisnuli smo ljubav. Počeli smo se klanjati racionalnosti kao kakvom božanstvu i tako se upleli u sve poznate probleme.

Želite li još članaka poput ovoga u svoj inbox? Pretplatite se na newsletter 🙂