Imago Dei. Rad na sebi nije pronalaženje sebe, već povratak sebi, iskopavanje sjećanja tko smo bili prije nego nas se svijet dočepao i programirao

Bio sam s obitelji na odmoru u Egiptu. Ulični je umjetnik nudio crtanje karikaturalnih portreta. U takvim crtežima vidimo komičnu verziju sebe. Zabavni su i smiješni, impulzivan artefakt iz dana.

Karikaturisti nam mogu izraditi portret u samo nekoliko minuta, što je zapanjujuće, a njihova sposobnost da proizvedu oponašanu verziju osobe uistinu fascinira prolaznike. No, tu postoji i dublja istina i pitam se što uistinu znači riječ karikatura.

Natovareni portret

Riječ karikatura potječe iz talijanskog, izvorno je značila natovareni portret. Drugim riječima, karikature su istovremeno prepune pojednostavljivanja i pretjerivanja. To je umjetnost s užurbanošću, koju vrijedi poštovati. Ali, ne rade li to ljudi cijeli život sami sebi?

Psiholozi, teolozi i duhovne vođe dugo su govorili o ideji lažnog ja (za razliku od pravog ja). Različiti učitelji imaju različite načine govorenja o lažnom i istinskom ja, ali svi se slažu da svi u djetinjstvu razvijamo osjećaj sebe koji nam pomaže preživjeti i upravljati svojim svjetovima.

Pitam se koliko su mi preživljavanje i sigurnost bitni, koliko, poput karikaturista, (očigledno nesvjesno) nalazim načine da pojednostavljujem i preuveličavam ono što jesam. Svjestan da s vremenom mogu postati verzija sebe koju mogu prepoznati, ali to zapravo nije ono što uistinu jesam.

Ja sam ono što imam, što radim i ono što govore o meni

Pitam se koliko često zaboravljam sebe i počinjem se previše oslanjati na ego koji sam tijekom života razvio. I dolaze mi Nouwenove tri laži o identitetu.

Ja sam ono što imam. Ja sam ono što radim. Ja sam ono što drugi govore o meni.

Razmišljam da, ako si dopustim živjeti u lažima ega, s vremenom razvijam ovisnost o lažnom jastvu koje nastoji živjeti moj život vlastitim snagama, nepovezano s Bogom.

Razmatram i primjećujem kako svaka prije navedena laž ega upada u jednu od tri zamke.

Definira me bogatstvo koje posjedujem.
Stoga moram nastaviti skupljati više novca i posjeda kako bih shvatio tko sam.

Definira me posao koji radim.
Stoga moram nastaviti raditi više i napredovati na ljestvici kako bih shvatio tko sam.

Definira me kako me drugi doživljavaju.
Stoga moram pronaći načine kako zadovoljiti i impresionirati one oko sebe kako bih shvatio tko sam.

10 praznih P-ova lažnog ja

Budim se, a snagu mi daju čast, integritet, istinitost i načini kako se odnosim prema ljudima oko sebe. Samokontrola i istinski duhovan život. Bog mora biti u središtu mojih misli i djela.

Primjećujem kako mi je identitet definiran vanjskim silama. Ali primjećujem i trajnu težnju koja je mi je naizgled potrebna – moje lažno ja.

Albert Haase proširuje ovu ideju, dajući deset praznih P-ova lažnog ja: moć, prestiž, položaj, popularnost, ljudi, produktivnost, posjed, zadovoljstvo, savršenstvo, pohvala.

Prilagođeno ja

Sposobnost da razvijem identitet na nezdravim mjestima je ogromna. Autorica i učiteljica Enneagrama Marylin Vancil opisuje ovaj razvoj na koristan način. Ona to naziva prilagođeno ja, ja za kakvo vjerujemo da moramo biti kako bismo preživjeli i naše potrebe bile zadovoljene.

Ovo lažno/prilagođeno ja rezultat je pretjerane identifikacije s našim egom. Doduše, dio ljudskog bića je imati ego. Zapravo, ego je odgovoran za neke važne funkcije našeg cjelokupnog jastva.

Unutarnji glas mi govori da se čuvam onih koji tvrde da pomažu iskorijeniti ego, dopuštajući da se jednostavno živi od suštine. Mislim kako cilj nije da naš ego nestane. Imati ego nije problem. Imati ego znači biti čovjek.

Prije nego nas se svijet dočepao i programirao

Ali, s druge strane, svjestan sam problema pretjeranog poistovjećivanja sa svojim egom, dopuštenja da on upravlja mojim životom. To je egocentričnost. Pa opet znam da su ono što nas najviše može povrijediti istine koje sebi ne možemo priznati, a to je da je najgora usamljenost kad smo iznevjerili, izdali i izgubili najvećeg prijatelja, suputnika i supatnika – samog sebe.

Rad na sebi nije pronalaženje sebe, već povratak sebi, odbacivanje, odučavanje, iskopavanje sjećanja tko smo bili prije nego nas se svijet dočepao i programirao.

Psiholog David Benner to ovako opisuje: “U cijeloj kreaciji, identitet je izazov samo za ljude. Tulipan točno zna što je. Nikada nije iskušan lažnim načinima postojanja. Ego ne može ispuniti ulogu za koju je jedinstveno opremljen dok djeluje kao glavni izvršni direktor“.

Stvoren na sliku Božansku

Drugim riječima, moj ego mora biti postavljen na njegovo pravo mjesto, dopuštajući mom autentičnom ja da me vodi.

Vjerojatno možete vidjeti kamo idem. Seth Abram ima koristan stav. On lažno/prilagođeno ja smatra dijelom nas kojemu nedostaje povjerenja u to da je stvoren na sliku Božansku.

Svjestan sam da je nedostatak povjerenja u vlastiti autentični identitet snažan motiv da vjerujem drugim stvarima, s nadom da će mi one pomoći da shvatim tko sam. Zajedno sa životnim rezultatima u kojima je moje prilagođeno ja prilično dobro radilo za mene, otkrivanje drugačijeg načina postojanja nije mali zadatak.

Ja sam voljeno jastvo u Bogu

Uobičajene metode samousavršavanja nisu mi bile toliko korisne. Pune su samovolje i stremljenja. Put do autentičnijeg sebe nije vruća tema u prostoru za spoznavanje, obuzdavanje i oplemenjivanje sebe. Vraćanje prilagođenog sebe na autentičniji način života zahtijeva mnogo vremena, mudrosti i snage. Više se upuštam u njega nego što idem po njega. Više ga primam na dar nego što ga stvaram. A to autentično ja, bez obzira na tip osobnosti, je ovo.

Ja sam voljeno jastvo u Bogu, stvoreno na sliku Božansku.

Riječ voljen svedena je na puku sentimentalnost, ako pogledam izvorno značenje. Prefiks biti prenosi ideje kao što su potpuno pokriveno i sveobuhvatno. Autentično ja je ono koje je potpuno pokriveno i obuhvaćeno ljubavlju. Na ovaj način, autentično ja nema nikakve veze s mojim ponašanjem. Ima sve veze s ljubavlju.

Stvoreni smo u Imago Dei

Ova ljubav je i generativna. Stvoreni smo u Imago Dei, kao otisak Božanskog. Interesantno mi je objašnjenje Davida Bennera.

naše je biće utemeljeno na Božjoj ljubavi. Generativna Božja ljubav bila je naš izvor. Sveobuhvatna Božja ljubav održava… Ljubav je naš identitet… Stvoreno iz ljubavi, od ljubavi i za ljubav, naše postojanje nema smisla osim Božanske ljubavi.

Ovo je prekrasna ironija identiteta. Skloni smo stvaranju vlastitih otisaka kako bismo preživjeli i napredovali u našem svijetu. Ali naš autentični identitet je otisak drugačije vrste, onaj koji potvrđuje autentičnost umjesto da oponaša.

Ljubav je put cjelovitosti

Probijajući se kroz slojeve prilagođenog sebe koje sam pobrkao s identitetom, dolazim do srži onoga što jesam: ljubav u Imago Dei. Ljubav se ne pojednostavljuje da bi se smanjila. Ljubav ne pretjeruje da bi nadoknadila. Ljubav ne dijeli. Ljubav se ne smanjuje. Ljubav ima način ponovnog spajanja, ponovnog usklađivanja, ponovnog razmatranja i ponovnog prisjećanja. Riječju, ljubav je put cjelovitosti.

Stalno si ponavljam, ono što možemo učiniti za drugoga je test snage, a koliko možemo prihvatiti drugoga je test ljubavi!

I ovdje nalazim oštar kontrast između prilagođenog ja i autentičnog ja. Jedan je karikaturalni ja s pametnim crtama lica, a drugi je središnje ja definirano cjelovitošću.

Pomoćnik, zagovornik, savjetnik

Kvekerski mistik Thomas Kelly ovo autentično jastvo naziva Božanskim središtem, svetim mjestom u nama s Glasom koji govori. Mnoge tradicije to nazivaju Duhom. U kršćanskoj tradiciji sveti Ivan govori o Duhu koristeći grčku riječ paraclete, koja se prevodi kao pomoćnik, zagovornik ili savjetnik.

Što je bitnije za razlučivanje od zagovornika/pomagača/savjetnika punog ljubavi?

Sada sam zaokružio važan krug: prečesto tražim glas vani da me vodi, dok je vrlo često glas koji trebam slušati unutra. Tamni oblaci i magle koji su do sada pokrivali svete tajne sada se počinju raspršivati; slavna zora obasjava svijetlim sjajem, a njezine zrake prodiru u mračna i skrivena mjesta.

Vodstvo bez pretvaranja, uvid bez plana

Vanjski glasovi i utjecaji svakako mi mogu pomoći, ali nikada se ne bih trebao oslanjati na njih nauštrb Božanskog u meni. Lijepo je rečeno kako je prvi korak u unutarnje svetište Duhovnog hrama, gdje onaj tko traži, nalazi Istinu.

S ovog mjesta Božanske ljubavi može se čuti vodstvo bez pretvaranja, uvid bez plana i ohrabrenje bez odricanja od odgovornosti. U autentičnom jastvu dostupno je jedinstvo s Bogom. Ova Božanska ljubav pomaže mi da se razlikujem od drugih unutarnjih glasova (unutarnjih kritičara) koji me žele sabotirati: uglavnom ljutnje, srama i straha.

Svjestan sam kako mi je savršena Istina nedostižna, no ipak joj trebam i želim težiti, sve više joj se približavati. Primiti onoliko Božanskog svjetla koliko smo sposobni razumjeti. Bog je uredio svoju veliku namjeru tako da svaki čovjek ima posao koji mora obaviti, dužnost da ga izvrši kako bi pomogao u napredovanju velikog plana za prosvjetljenje i rast.

Dijete u nama

Vjerujem da su tuge i kušnje ovog života dio Božjeg plana osmišljenog da pročisti i ojača naše duše. Zasigurno mudar i milosrdan Bog ne bi poslao ove stvari na svoju djecu bez nekog konačnog dobra. O ovom životu ovisi naše buduće blagostanje i trebali bismo živjeti tako da nas smrt ne užasava, već da bude samo oslobađanje sa zemlje u duhovne sfere iznad.

Prava ljubav je oslobođena lažnog ega, posesivnosti i kontrole, daje i prima bez očekivanja. Ne nosi suze i nema razočaranja niti povreda i oslobađa ono najljepše – dijete u nama.

Fotografije Svena Steigla ljubaznošću Borisa Blažinića

Želite li još članaka poput ovoga u svoj inbox? Pretplatite se na newsletter 🙂