ivana-greguric

Ivana Greguric: Živimo u znanstveno-tehničko doba. Nepoboljšani ljudi bit će isključeni iz života zajednice bez ikakva sentimenta

Ivana Greguric je videolinkom na predstavljanje knjige Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma: Prolegomena za kiborgoetiku dovela profesora Kevina Warwicka i tako Zagrebu omogućila da noktima zagrebe po fasadi najvećih dostignuća znanstveno-tehničkog doba. U kojem će tehnološki nepoboljšani ljudi u odnosu na čipovima i na razne druge načine poboljšane biti inferiorni kao čimpanza u odnosu na nas. Profesor Warwick je eksperimentirao na sebi, često ga zovu prvim informacijskim čipiranim kiborgom na svijetu. Video, cijelo predstavljanje knjige docentice na Hrvatskim studijima, zaslugom Večernjeg lista možete vidjeti uz tekst Jesu li kiborzi i dalje ljudi ili su nova bića?.

Je li točno da je danas moguće zamijeniti sve ljudske organe, osim mozga? To jest, zna li čovjek danas doslovce napraviti sve umjetne organe, osim mozga, i zamijeniti ih?
Kao odgovor prilažem Vam ilustraciju koju sam izradila još 2011. godine. Od tada do danas učinjena su tehnička poboljšanja umjetnih ljudskih organa koja se koriste u liječenju. Ubrzano se radi i na stvaranju umjetnog mozga, vidjeti ćemo koja će se grupa znanstvenika prva približiti ostvarenju toga cilja.

ivana-greguric-kiborgizacija

Stanje kiborgizacije čovjeka od 2010. do 2017. godine – autorica ilustracije Ivana Greguric

Kibernetika će naći rješenje za umjetni mozak

Koliko će, po vašoj, ili procjeni profesora Warwicka, proći dok čovjek ne bude proizveo umjetni mozak?
Filozofi se ne bave futurologijom znanstveno-tehničkih mogućnosti. Na osnovu dijaloga sa Hegelom, koji je cjelokupnu povijest filozofije sublimirao u znanost, i filozofa (Marx, Heidegger, Nietzsche) koji su nastojali prekoračiti horizont filozofije kao znanosti, zaključila sam da kibernetika kao ovostrana metafizika razumije čovjeka kao stroj koji se znanstveno-tehničkim postupcima može popravljati, nadograđivati i na nov način postaviti. Kibernetika će u tom smislu putem primijenjenih znanosti i tehnike naći rješenje i za umjetni mozak. To nikako ne može biti naš biološki mozak, jer on nije unaprijed zadani program, ali će biti kibernetički mozak uz pomoć kojeg će umjetno biće komunicirati s okolinom. U svojoj knjizi Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma: Prolegomena za kiborgoetiku nisam nastojala konstruirati budućnost u sadašnjosti. Analizom sam ukazala na činjenice, da mi danas živimo budućnost kao vječnu sadašnjost.

Koliko je kibernetika napredovala u poboljšavanju ljudi? Koje sposobnosti najčešće poboljšava i s kojom svrhom?
Neosporna je činjenica da znanost i tehnika uz pomoć medicine pomažu liječenju ljudi. To i jest njihov prvi cilj kao produženih ljudskih ruku u okolni svijet. Međutim, vidljivo je da znanost i tehnika danas nisu samo sredstva ljudskih svrha. One su na nov način oblikovale ljudsko društvo. Mi živimo u znanstveno-tehničkoj zajednici koja nas tendencijski određuje u onome što jesmo i da uopće jesmo. Zato u svojoj knjizi i govorim o znanstvenom humanizmu.
Znanstveno-tehnički pogon stvara znanstveno-tehnički način života i sebi primjerena kibernetička bića koja će ga opsluživati i nastanjivati ”povijesni” svijet. Taj oblik života ima i svoju transhumanu i posthumanu ideologiju koja nas uvjerava da je moralna i ljudska obaveza uz pomoć tehnike i bioznanosti poboljšati svoje tijelo i um. Dakle, kibernetika nema neki vanjski posebni ili pojedinačni cilj. Ona zahvaća svijet u totalitetu kao svoju inherentnu svrhu ispunjenja.

Samopoboljšajte se na internetu za nekoliko dolara

Što je danas od toga u komercijalnoj uporabi?
U knjizi sam dala mnogo primjera kada je riječ o liječenju. Danas su u komercijalnoj upotrebi bionički udovi, umjetno srce, oko, uho, koža, tkivo, čipovi za ublažavanje neuroloških bolesti. Najveća ekspanzija je u vojnoj primjeni i o tome se možete informirati u mojoj knjizi. Isto tako postoji i mogućnost samopoboljšanja kupovinom čipova na internetu za samo nekoliko dolara. Moja knjiga ima za cilj ukazati – kamo nas vodi nekontrolirani razvoj znanosti i do čega će on dovesti. Primjeri koje navodim su samo ilustracija tih tendencija.

ivana-greguric-kevin-warwick

“Mozak i tijelo mogu biti na različitim mjestima”, kaže profesor Warwick. On je povezao svoj živčani sustav s robotskom rukom. Uspio je iz New Yorka pokrenuti ruku robota koja je u istom trenutku bila u Engleskoj

Kakvu sudbinu predviđaju ljudima koji neće biti poboljšani?
Kao što sam već rekla, mi živimo u znanstveno-tehničko doba. Način i organizacija života isključit će nepoboljšane ljude iz života zajednice bez ikakva sentimenta.

Transhumanisti za odbacivanje biološkog tijela

Što o svemu kažu antropolozi?
U knjizi ne govorim o antropologiji kao praktičnoj znanosti koja proučava čovjeka, njegovu kulturu, jezik, evolucijsku prošlost i tako dalje, nego o filozofskoj antropologiji koja se bavi temeljnim pitanjima čovjekova postojanja i smisla života. Nastojala sam pokazati da kibernetika kao ovostrana metafizika i kormilar primjenjenih znanosti i tehnike postavlja novi svijet i nova bića – poboljšane kiborge – kao znanstveno-tehničku sintezu biologije i tehnike. Tendencijski će ta bića biti postavljena na novu znanstveno-tehničku antropološku osnovu. Njihova bit, to jest smisao postojanja će biti tehnička, a ne ljudska u sadašnjem smislu razumijevanja čovjeka.

Što je s dušom? Konkretno, nakon što čovjek uspije, nazovimo ga, sadržaj mozga prenijeti na čip ili na internet, nakon što ga prevede u binarni kod jedinica i nula, što će biti s dušom? Smatrate li da će uspjeti prenijeti i svijest, to jest dušu?
Ukoliko je duša besmrtna, neuhvatljiva znanstveno-tehničkoj spoznaji i obradi, a dosadašnje smrtno biološko tijelo njezino stanište – neki čak govore o tijelu kao tamnici duše – onda se ona sigurno neće radovati mehaničkom tijelu u kojem bi bila na duži rok zarobljena. Vidimo da je biološko tijelo podložno entropiji i stoga se transhumanisti i zalažu za njegovo odbacivanje, odnosno njegovo poboljšanje tehničkim i bio-znanstvenim sredstvima. Ukoliko je tijelo doista toliko bezvrijedno, postavlja se pitanje zašto su stare civilizacije nastojale očuvati tijelo mumificiranjem i drugim tehnikama. Jesu li imale možda bolju spoznaju o značenju tijela za ljudsku dušu od nas?
Svijest kao sposobnost razmišljanja i rasuđivanja o svijetu je ljudska sposobnost i ne vidim na koji način ona može egzistirati bez ljudskog tijela. Kada govorimo o svijesti umjetne inteligencije, onda prije svega mislim na inteligentno ponašanje robota. No, ni tu nema jednoglasnog određenja. Ako inteligentno ponašanje definiramo kao ponašanje na osnovu prethodnog iskustva onda tako shvaćenu inteligenciju vidimo već danas. Dakle tu je riječ o ponašanju i ”svijesti” koja je prilagođena kibernetičkom biću i ne treba je uspoređivati s ljudskom. Na kraju, zašto bi poboljšani kiborzi ili roboti uopće razmišljali o smislu svijeta kad će već unaprijed biti znanstveno-tehnički postavljeni?

ivana-greguric-kiberneticka-bica-u-doba-znanstvenog-humanizma

Ivana Greguric, Kibernetička bića u doba znanstvenog humanizma

Znanost i tehnika stvaraju mozak primjeren svojoj svrsi

Je li “sadržaj mozga” prenesen na internet put u besmrtnost, ili se to više može tumačiti kao “fotografija svijesti”, zapis na mediju?
Biološki mozak nije medij koji pasivno sprema informacije, nego ih primajući istovremeno i obrađuje. Ljudski mozak treba ljudsko tijelo kako bi se razvijao. Čovjek uči iz zbiljskog života, srcem, mozgom, rukama, druženjem i emocijama. Među ostalim, trećina mozga služi za gledanje, trećina za planiranje i izvođenje pokreta, a trećina za sve ostalo. Prenošenje sadržaja ljudskog mozga na računalo ne može zadovoljiti te kriterije daljnjeg funkcioniranja i razvoja. Mislim da to i nije krajnja namjera. Znanost i tehnika stvaraju znanstveno-tehnički mozak kojeg će oblikovati primjereno svojoj svrsi. Besmrtnost o kojoj me pitate, u filozofiji nema značenje vulgarnog vremena. Besmrtni su, primjerice, bogovi jer su izvan tog vremena. U mojoj knjizi besmrtnost se razumije iz biti metafizičkog vremena koje se u svojoj vremenitosti zaustavlja u trajanju, to jest vječnoj sadašnjosti.

Koje su si etičke norme zadali znanstvenici koji rade na poboljšanju čovjeka? Koliko zakoni koje si znanost nameće danas slijede Asimovljeve zakone robotike?
Kada je riječ o kiborgizaciji ljudskog tijela i uma u znanosti, tehnici i medicini, postoje etička povjerenstva koja se uglavnom bave problematikom liječenja. U Hrvatskoj nažalost nemamo takvu praksu na državnoj razini. U svojoj knjizi se zalažem, a o tome sam imala prilike govoriti i u Europskom parlamentu, za Rezoluciju o granicama poboljšanja ljudskih bića, kojom bi se regulirala etička odgovornost, moralno djelovanje i zakonska kontrola znanstveno-tehničkih i bio-tehničkih eksperimenata na ljudskom biću i tako očuvala njegova neraspoloživost. Predlažem niz etičkih načela kao podlogu za razgovor i intersubjektivno usuglašavanje. Znanost i tehnika moraju dobiti okvir razvoja kako nas ne bi instrumentalizirala i pretvorila u poboljšana bića. Zakoni robotike ne odnose se na kiborge.

Ivana Greguric: Kibernetička bića naši su legitimni potomci

Koliko se često u vašem radu srećete s prognozama o kraju svijeta, to jest o danu kad će roboti podčiniti ljude?
Podsjećam da se kao filozofkinja ne bavim futurologijom, i kraj svijeta o kojem me pitate za filozofiju ne znači automatski i kraj svijeta u smislu njegova povijesnog nestanka. Za mišljenje koje traži puteve prekoračenja znanstveno-tehničkog svijeta i njegove kibernetičke metafizike nihilizma, svijet je već po svom najvišem određenju došao kraju. Taj svijet je svijet bez smisla, zatvoren u sebe i svoje trajanje u vječnoj nihilističkoj sadašnjosti.
Roboti kao kibernetička bića jesu naši legitimni potomci. Kada će stvarno preuzeti vlast nad ljudima to ovisi o stupnju razvoja znanstveno-tehničkog društva i njegove unutarnje logike razvoja. Kao eksterna bića robote ćemo moći kontrolirati zadanim programima do određene razine njihova razvoja. Mene osobno više brine poboljšani kiborg. Tko će njega kontrolirati, hoće li imati ljudske ciljeve, jer samokontrolu i slobodnu volju sigurno neće posjedovati.

Srlja li čovjek u uništenje civilizacije tehnologijom?
Novovjekovni čovjek je sebi uzeo zadatak, pozivajući se na Bibliju, ovladati prirodom koja je razumljena kao objekt za aktivnost ljudskog subjekta. Moderna znanost i tehnika su označene kao sredstva za ispunjenje toga cilja. Filozofska analiza pokazuje da znanost i tehnika više nisu samo sredstva za ovladavanje prirodom, nego oblik zbrinjivanja života i zajednica koja gradi kibernetičke odnose među ljudima. U toj dijalektici čovjek više nije ontologički subjekt nego sredstvo vlastitog sredstva kojem je želio ovladati prirodom. Do kada će znanosti i tehnici dostajati prirode, društva i čovjeka kao materijala za svoj nesmetani razvoj, pokazat će zbiljska događanja. Ljudska civilizacija je onto-logički pri kraju. Vjerujem da metafizika znanstveno-tehničkog društva nije i usud povijesti. Držim da je mišljenje za koje se zalažem živo kada kroz njega govori život. Moja knjiga želi pokazati da za život još nije prekasno ukoliko ćemo se uživjeti u njega mišljenjem i djelovanjem.

(Ivanu Greguric snimio Branimir Kralj)

Želite li još članaka poput ovoga u svoj inbox? Pretplatite se na newsletter 🙂