viktorija-knezevic-ocijenime.hr

Viktorija Knežević: Zbog stranice OcijeniMe.hr prvi put u životu sastanak s referenticom počeo je na vrijeme, a sve je riješeno za pet minuta

Nekoliko dana nakon što je stranica OcijeniMe.hr puštena u pogon morala sam prvi put ići nešto riješiti u grad Dubrovnik. Radilo se o dosta starom spisu koji je nakon dugo vremena dobio novog referenta. Naručila sam se kod te referentice na sastanak u želji da požurim postupanje i dobijem potrebne informacije, priča pokretačica stranice OcijeniMe.hr Viktorija Knežević.
“Takvi razgovori uglavnom budu vrlo frustrirajući. Dođete kod referenta koji vas preko volje sasluša i kaže joj pa vidite koliko imam svojih spisa, sad sam još dobio od kolege, nisam ni pogledao, dođite za par mjeseci pa ćemo vidjeti. Međutim, taj put bila sam naručena u devet sati. Pokucala sam pet minuta prije, referentica je već bila na radnom mjestu, a ispred nje je bio moj spis. Pripremala se za sastanak sa mnom. Radim već osamnaest godina, a to je bio doslovno prvi put u životu da je sastanak počeo na vrijeme i da se službenik prethodno pripremio. Kad je čovjek pripremljen, naravno da smo sve riješili za pet minuta i dogovorili kakao dalje.
Javljaju mi se ljudi sa sličnim iskustvima. Ljudima zapravo vrlo malo treba. Da ih netko sasluša, da ta njihova mala stvar bude riješena na vrijeme. Mi obični smrtnici ne tražimo mnogo.”

viktorija-knezevic-ocijenime.hr-snimio-zeljko-tutnjevic

Lokalne službenica je razmjenjivala kuharske recepte dok je stranka čekala da završi razgovor, pa je dubrovačka odvjetnica pokrenula stranicu za uhljebe, servis za ocjenjivanje javnih službenika. Ideja je da građani imaju mjesto na kojem se mogu javno potužiti, ali i pohvaliti rad marljivih službenika.

Što pokazuje praksa nakon pokretanja OcijeniMe.hr, kako javni službenici reagiraju na mogućnost da njihov rad bude javno ocijenjen?
Ima svakakvih reakcija. Neki se boje da sustav ne bi zloupotrebljavali njihovi kolege koji im žele napakostiti, neki su konsternirani samom mogućnošću da bi se građane bilo što pitalo za mišljenje o njihovu radu. Smatraju da su sama ideja, kao i njezina izvedba, skandalozne. Ima i onih koji pozdravljaju sustav javnog ocjenjivanja i komentiranja.

Što ste očekivali pokrećući web stranicu, a što je praksa pokazala?
Teško mi je reći što sam očekivala. Očekivala sam da će naša stranica proraditi, a koliko će je i kako građani koristiti nije u mojoj moći. Što će se događati sa stranicom OcijeniMe.hr ovisi kako o meni, odnosno udruzi Prospectum, tako i građanima Republike Hrvatske.

Koliko je dosad recenzija objavljeno?
Zadnji put kada sam provjeravala imali smo više od 1600 registriranih korisnika na cca 4500 službenika. Ljudi koji se bave ovakvim sustavima kažu da je to fantastičan rezultat. Statistika kaže da je svaki korisnik barem jednom iskoristio svoje pravo da ocijeni i/li komentira rad, a mnogi među njima i više puta.

Nakon početnog elana i medijske eksponiranosti, izgleda li vam danas da se građanke i građani ove zemlje mogu iz pasivnih promatrača i žrtvi pretvoriti u aktivne borce za svoja prava? Uzvraćaju li građani udarac?
Uzvraćaju. Svakodnevno se logiraju, komentiraju, ocjenjuju, kažu da smo postali TripAdvisor za uhljebe. Potrebno je vrijeme da svi mi koji smo odrasli u bitno drugačijem sustavu, kao i stari pas, naučimo nove trikove. Ali učimo! Dosta je pomoglo što već dugo postoje platforme poput Bookinga i TripAdvisora, koje omogućavaju ocjenjivanje, pa je to mnogim građanima, koji su sami iznajmljivači ili vlasnici ugostiteljskih objekata, blizak model, nešto na što su navikli.

Dva dana do kraja kampanje na Indiegogo vidim da je prikupljeno oko četrnaest posto željenog iznosa. Jeste li razočarani?
Nisam. Prikupili smo još toliko novca na naš žiro račun. Što znači da je prikupljeno oko trideset posto potrebnog novca. Sad sigurno očekujete od mene da kažem kako građani nisu prepoznali, da nisu spremni sudjelovati i podržati. Zapravo je istina nešto drugo, ja nisam dobro odradila PR aspekt kampanje. Za ovu vrstu kampanje to je iznimno bitno. Ja nisam imala dovoljno znanja i iskustva i naprosto sam promašila metu. Krivo sam to postavila i vodila i rezultat je loš. Događa nam se svima. Tko nije pogriješio, taj nije ni uspio. Nije sve izgubljeno, postoje i druge mogućnosti financiranja i drugi modeli. Nastavljamo dalje i sasvim je izvjesno da ćemo traženi iznos ishoditi na drugi način.

Jeste li se obratili za pomoć razvikanim kritičarima uhljeba, koji imaju love? Kako su reagirali?
Razvikani kritičari uhljeba su nas podržali deklarativano. Neki od njih su vrlo strastveno dijelili naše statuse i pozive, ali nitko od njih nas nije značajnije podržao donacijom. Ne znam koji je razlog tome, jesu li umorni i iscrpljeni jer ih stalno netko žica za nešto – mnogo je potrebitih i obespravljenih u ovoj zemlji – ili je nešto drugo. Vrijeme će pokazati o čemu se radilo.

Koliko vam minimalno novca treba da bi stranica mogla ispunjavati svrhu zbog koje ste je pokrenuli? Koliko novca vam treba po gradu, ili po službi? Koliko za pokrivanje cijele države?
Minimalno nam treba onoliko koliko smo mi već dali svojim volonterskim radom i novcem. Dakle, minimum je već osiguran i stranica će se u ovom opsegu nastaviti održavati dok sam ja “pri svijesti i zdravoj pameti”. Ipak, željeli bismo je nadograditi u softverskom smislu i osigurati profesionalne administratore, za što nam u razdoblju od godinu dana treba cca sedamdeset i pet tisuća kuna. Kad se proširimo na županije i ministarstva bit će dovoljno posla da nekoga zaposlimo na puno radno vrijeme. Tada će naši troškovi narasti za onoliko koliko bi bila plaća zaposlenog. Vidimo da je potreban digitalni marketing i da moramo uložiti u PR. Sve su to nove stvari, na koje u početku nismo računali. Ovo što radimo je prvi projekt ove vrste na svijetu. Sad smo u situaciji kao oni koji su izumili prvi bicikl. Malo vozimo, malo padamo, ali stalno se mijenjamo i napredujemo.
Ne možemo reći koliko troškova ide po gradu i po službi. Barem ne u ovom trenutku.

viktorija-knezevic-ocijeni-me-hr-zeljko-tutnjevic

Snimio Željko Tutnjević

Građani kojeg grada vas najviše, virtualno ili u stvarnom životu, tapšu po ramenu, a kojeg najviše konkretno pomažu, u novcu ili bilo kako?
Nisam još napravila takvu analizu. Proanalizirat ću i poslati zahvalnice svima koji su nas podržali. Svaka je pomoć dobrodošla. Znate kako se kaže, zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača. Zahvalna sam onima koji su pomogli, ali ne zamjeram onima koji nisu. Dobra inicijativa često prođe i pored mene, da je ne prepoznam ili smetnem sa uma da uplatim.

Koliko će, po vašem mišljenju, trebati vremena da stranica počne vrlo snažno utjecati, snažno ispunjavati svrhu zbog koje je pokrenuta?
Vjerujem da je za ozbiljnije pomake potrebno barem šest mjeseci do godinu dana. Potrebno je mijenjati navike, kako naših građana, da koriste stranicu, tako i samih službenika. Da svaki dan kada dođu na posao znaju da građanin kojeg su otfikarili bez veze, kad se okrene na peti ispred vrata, može ocijeniti i komentirati. Da će ocjena biti vidljiva njihovim šefovima, drugim građanima, kolegama…

Od koga je stigla možda neočekivana pomoć? Je li vam pomogla i jedna institucija čiji rad ocjenjuju korisnici vaše stranice?
Niti jedna institucija nam nije pomogla. Pomogli su nam brojni znani i neznani građani. Najmanja je donacija deset kuna, a najveća četiri tisuće kuna. Svaka donacija je za mene neočekivana pomoć na kojoj sam zahvalna. Ti ljudi to nisu morali učiniti. Ja nisam pretplaćena na donacije. Mogli su vidjeti oglas i nastaviti svojim putem. Ipak su odlučili zaustaviti se i podržati nas uplatom. Posebno su nas neočekivano iznenadili prijatelji iz tvrtke Perpetuum Mobile i Marijana Puljak, koja nas je dovela u vezu i na tome sam im svima iznimno zahvalna.

(Fotografije Željka Tutnjevića ljubaznošću Viktorije Knežević)

Želite li još članaka poput ovoga u svoj inbox? Pretplatite se na newsletter 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *