Da djetetu od rođenja roditelji (i drugi autoriteti) govore da je spas duše u čipsu, a drugom djetetu da je vrlina u flipsu, kao što ratuju ili “ratuju” u ime religije ljudi bi s religioznim žarom ratovali zbog čipsa i flipsa. U gotovo svima nama, emocije, čuči dijete koje želi odobravanje, pohvalu roditelja. Imalo dijete i pedeset ili devedeset godina, pohvalu, odobravanje, želi neovisno o tome bili roditelji živi ili su već umrli. Zato je, i ne samo zato, u 97 do 99 posto slučajeva još u djetinjstvu određeno da će dijete koje smije na izbore glasati za plavu ili crvenu stranku. Da će braniti izbor za glavnog državnog tužitelja čovjeka koji je lagao, druži se s osuđenima ili spletom okolnosti neosuđenim kriminalcima, ili će s druge strane racionalizirati zašto je u redu da predsjednik države ne da ostavku i predvodi listu na parlamentarnim izborima. Emocije.

EMOCIJE. RAZUM S TIM NEMA NIŠTA

Nije kognitivna disonanca, nego emocije određuju da Englezi vide, očito im je da je 1966. bio gol, a Nijemci vide da lopta nije prešla crtu i samo krajnje nepravedan, pristran čovjek može reći da je bio gol. Emocije će razumu izdiktirati racionalizaciju zašto Đokovića nikako ne treba sankcionirati za isti faul zbog kojeg su neki njegovi sunarodnjaci završili u zatvoru. I nema tog argumenta koji ih može uvjeriti u suprotno.

Zbog emocija, zato što glasajući za plavu ili crvenu stranku zadovoljavaju emocionalnu potrebu, ili zato što lider crvene ili plave stranke zadovoljava emocionalnu potrebu glasača, glasači će odabrati plavu ili crvenu stranku. Svejedno radi li se o Plenkoviću ili Milanoviću, ili Bidenu ili Trumpu, ili bilo kojoj dvojici bilo gdje na svijetu.

ISTI POSTUPCI, OČEKIVANJE DRUKČIJEG ISHODA. ZAŠTO? EMOCIJE

Naravno da zaokruživanje plavog, crvenog, žutog ili narančastog kandidata ne diktira samo žudnja za roditeljevom pohvalom. Okidači su neprebrojivi. No, vjerojatno je svatko od nas razgovarao s glasačima svih boja, i doživio da ljudi žestoko kritiziraju svoje, da ih čak proglašavaju veleizdajnicima, dezerterima, lopovima, kriminalcima, you name it, ali svejedno glasaju za njih. Na pitanje zašto glasaju za njih usprkos svim nabrojanim grijesima, ne znaju odgovoriti. Emocije. Razgovarao sam s mnogim trideset i više godina djelima izabranih lidera nezadovoljnim ljudima. Pitao sam ih je li ponavljanje istih postupaka, a očekivanje drukčijih ishoda, definicija gluposti. Složili bi se da jest. I, zašto ponavljaju postupke i iznova i iznova očekuju drugačije ishode? Ne znaju. Neki bi me uvrijeđeno ili ljutito pitali mislim li da su glupi. Odgovorio bih da nisu, nego su, kao i 97 do 99 posto čovječanstva, u vlasti emocija.

I LJUBAVI BIRAMO, VOLIMO KAKO SMO NAUČILI U DJETINJSTVU

Život je – interpretacija ljubavi. Volimo kako smo naučili u djetinjstvu. Svađaju li se roditelji, dijete to ne smatra pogrešnim, nego nauči da je to ljubav. Tako se voli. Ako ga pretjerano kritiziraju, pounutarnji to kao ljubav. Odraste, kritizira sve oko sebe, i sebe. Kako na izborima, tako i u životu, većina djece i u ljubavi ponavalja iste postupke i očekuje drukčije ishode. Vjerojatno poznajete desetine žena i muškaraca koji kažu da iznova i iznova biraju iste muškarce i žene. Da po putu nisam otkrio tjelesno orijentiranu psihoterapiju, Marinu Nardin, i odškolovao se u Centru Snaga namjere, i danas bih bio s istom ženom. Možda desetom, ali istom. Dok ne osvijestimo što nas pokreće, što određuje naše postupke, biramo iste šefove i šefice. Kao da smo u igrici čiji level nikako ne možemo proći. Groundhog Day.

NA IZBORIMA NE POBJEĐUJE PROGRAM, NEGO TKO ZADOVOLJI EMOCIONALNE POTREBE VIŠE LJUDI

Emocije, zadovoljavanje emocionalnih potreba je razlog zašto žgoljavac visok metar i žilet, s krevetom težak pedeset kila, zagovarajući od brda odvaljene, visoke metar i osamdeset, može zaludjeti desetine milijuna ljudi. Zbog čega, nego zbog zadovoljavanja emocionalnih potreba, ranjavani dragovoljci glasaju za tipa koji vojske nije okusio, možda se čak izvukao na nepostojeću bolest? Zašto bi ljudi, nego zbog emocija, opet za premijera htjeli tipa koji se prošli put na tom mjestu stvarno nije proslavio?

Da se, bilo gdje na svijetu, na izborima kandidira čovjek moralan kao Isus, koji je vodio najuspješniju kompaniju na svijetu, čiji su zaposlenici imali najveće plaće na svijetu, dobio je Nobela za ekonomiju i mir, spasio je šume površine Europe i Azije zajedno, očistio je oceane i mora, na izborima će pobijediti ako i samo ako zadovoljava emocionalne potrebe više glasača nego protukandidat(i).

I naravno da smo svi u 1-3, a ne u 97-99 posto 🙂