sandra-pocrnic-mlakar-beletra

Sandra Pocrnić Mlakar: Moji razlozi za objavljivanje knjige su prije svega psihološki. Biblioterapija, izražavanje osjećaja pisanjem

Da ste imali bolju web stranicu, prije bih vas našao, rekao mi je Dinko Mihovilović na prvom sastanku. Tražio je izdavača za svoj prvi roman i želio je nekog novog, tko ne radi po  vladajućim pravilima u nakladništvu – priča mi Sandra Pocrnić Mlakar, vlasnica Beletre.
Recimo da sam je upoznao dva puta. U Vjesniku je bila novinarka i kolumnistica, a u Profilu urednica. Vjerojatno najbolja koju je Profil imao. U Beletri se sama predstavila kao biblioterapeutica.
Sugovornica je bolja Hrvatska. Ne živi od otkupa. Nije u poziciji da, samo zato što će država otkupiti dvjesto i šezdeset komada po Beletrinom naslovu, na knjigu čija proizvodnja košta dvadesetak kuna nabije cijenu blisku dvjesto. Živi od tržišta.

Objavljujem je i zato što… Kamo će autor poput Mihovilovića? Što da radi programer sa sređenim životom – dvoje male djece, žena radi na fakultetu, karijera u usponu – ima jak umjetnički senzibilitet, posjećuje antikvarnice, voli poeziju Danijela Dragojevića, dobro poznaje književnu scenu, želi objaviti knjigu, a ne želi mjesecima čekati na rezultate natječaja Ministarstva kulture?
“Uzima se u obzir što je pisac htio reći i koliko je u tome uspio. Za PR koristim društvene mreže i surađujem s kolegama na malim portalima koji se javnim informiranjem bave ozbiljno i sa strašću, pa rado predstavljaju nove knjige i zanimaju ih novi autori. Tu je nezaobilazna i predragocjena Alis Marić sa mrežom Čitaj knjigu, Sonja Smolec i Vedran Smolec sa web-časopisom za književnost Kvaka, Mustafa Topčagić na portalu za kulturu Fama News, Mara Majstorović u Vinkovcima i njezin portal Samo pozitivno, te moj Virovitičan Goran Gazdek koji na Virovitica.netu objavljuje recenzije Marine Mađarević. Mreža One nastupaju zainteresirana je za autorice i objavljuje njihove životne intervjue.

Pisanje i čitanje za razvijanje empatije

Mnogo ovisi i o autoru – primjerice, veliki mediji rado pozivaju Dalibora Talajića ili Jana Bolića. Direktni marketing posebno uspješno se koristi u poslovnim krugovima, tako da je priručnik Kristine Ercegović Najjači si kad si svoj nakon tri mjeseca već rasprodan jer se prodaje i u knjižarama i na radionicama i konferencijama Business Cafe i Ljubav, kilogrami, novac koje organizira autorica. Tu je i Josipa Pavičić sa svojom knjigom Šest milimetara, objavljenom prošle godine, koja je adaptirana za kazalište kao monodrama”, govori Sandra Pocrnić Mlakar.

Što točno želiš reći kad kažeš da se baviš biblioterapijom?
Psiholog sam po interesima i po struci i moji razlozi za objavljivanje neke knjige uvijek su prije svega psihološki. Biblioterapija se odnosi na pozitivne učinke čitanja i pisanja na razumijevanje vlastitih emocija. Danas očito trebamo riječ koja obuhvaća i aktivnost na mreži, a ne samo držanje knjige u rukama. No, biblioterapija je svako izražavanje osjećaja pisanjem, ali i prepoznavanje vlastitih osjećaja u opisima književnika ili stručnjaka. Pisanje i čitanje nezamjenjivi su alati i za razvijanje empatije i emocionalne inteligencije, a elektronski mediji otvorili su golemi prostor koji je šteta ne koristiti na hrvatskom jeziku.

sandra-pocrnic-mlakar-beletra

“Hit je povremeni eksces na kojem se ne može graditi dugoročno poslovanje” – Sandra Pocrnić Mlakar, Beletra

Autori obrtnici, poduzetnici

Koliko često pristupiš autorici ili autoru, a koliko oni tebi?
Postoji i treća mogućnost, da je ljubav obostrana, a najčešće je tako kod dugoročne suradnje. U zadnje vrijeme, autori pronalaze mene. Jan Bolić i Dinko Mihovilović tražili su izdavača i izabrali Beletru jer su procijenili da će se u Beletri njihovi projekti najbolje razvijati. Nekada nas spoji i preporuka zajedničkog prijatelja ili poslovnog partnera. Dalibora Talajića, primjerice, preporučila mi je zajednička prijateljica Hana Konsa iz Splita. Javila sam mu se i sve smo dogovorili u nekoliko mailova.

Koliko njih su fizičke, a koliko pravne osobe, to jest koliko ih ima otvorene obrte ili dionička društva?
Autori-poduzetnici su poseban fenomen i ljudi kojima se istinski divim zbog njihove samodiscipline i talenta. Među njima je prvakinja Mirela Španjol Marković, poduzetnica, konzultantica i coach, čiji je roman Drugi peron, četvrti kolosijek ovogodišnje iznenađenje. Mirela Španjol Marković je jedna od vrhunskih poduzetnica koja vodi svoj biznis i u slobodno vrijeme piše. Otprilike je jednak omjer poduzetnika i fizičkih osoba koji žele objaviti knjigu. Poslovni dogovor jednostavno je prilagoditi i jednima i drugima.

Slom Algoritma

Koje su prednosti objavljivanja u Beletri, a ne kod velikih nakladnika?
Prednosti ćemo vidjeti tek kad za koju godinu počnemo zbrajati ozbiljnije rezultate. Zasad, u Beletri autori imaju mogućnost objaviti knjigu u nekom realnom roku nakon predaje rukopisa, sudjeluju u kreiranju knjige i planiranju medijske kampanje. Autor knjigu doživljava vrlo emotivno, čak i kad nije prva, a u Beletri taj entuzijazam nastojim kanalizirati u nastupe u medijima, u ideje za promocije, nove projekte i u zajednički razvoj. Kod velikih izdavača urednička riječ je iznad autora, što je za autore često razočaravajuće, jer knjiga zna biti njihov životni projekt.

Jesu li se knjižari opametili nakon propasti Algoritma? Jesu li nakladnici?
Algoritam se slomio zbog vladajuće prodajne politike koja se može opisati kao “vjetar u knjižarama”. Knjiga se izbacivala u izloge i potiskivala sve ostale, da bi za mjesec na njezino mjesto došla druga. Zašto? Zbog kampanje u Sjedinjenim Državama ili Velikoj Britaniji, da bi naša publika istodobno čitala isto što i njihova. Takva politika i dalje traje, knjižare čekaju hit koji će se sam prodavati uz američki marketing, dok ostale knjige i njihove potencijale znaju podcijeniti. A hit je povremeni eksces na kojem se ne može temeljiti dugoročno poslovanje. Uz predan rad i podizanje prodaje svih knjiga, edukaciju publike i aktiviranje medija, dogodit će se povremeno i neki hit, ali osnova i za nakladnike i za knjižare treba biti solidna i kontinuirana svakodnevna prodaja raznolikih naslova među kojima će svaki kupac izabrati onaj koji mu se sviđa ili koji mu treba. Publiku treba odgajati, nuditi joj razne sadržaje, poticati njezinu maštu i znatiželju novim idejama i informacijama o promjenama u društvu i o osobnom razvoju. Živimo u promjenjivim vremenima, u kojima je knjiga nezamjenjiva. Knjižare se pomalo bude, ali kad bi taj proces bio brži svi bi više profitirali, i knjižare i autori i publika.

beletra

“Uzima se u obzir što je pisac htio reći i koliko je u tome uspio” – Sandra Pocrnić Mlakar, Beletra

Pjesnici u niskom startu

U kojim uvjetima bi objavila knjigu poezije nepoznate autorice?
Čim se otvori prostor za nove investicije, Beletra će početi objavljivati knjige poezije. Imam već nekoliko autora u niskom startu, nekima od njih bit će to prva knjiga. Poezija je vrlo komunikativna i ima brojnu publiku. To pokazuje klikanost stihova na mreži kad novu pjesmu objavi, primjerice, Lea Brezar. S druge strane, držim se Krune Lokotara, našeg uredničkog Broja Jedan, i uz njega PR-ovski pratim festival Prvi prozak na vrh jezika. Nagrađivani mladi pjesnici u samo godinu-dvije stječu i publiku i respekt kolega pisaca. Vide da ih nitko ne podržava, pa podržavaju jedni druge i drže se zajedno, tako da mi je njihov primjer vrlo inspirativan. Subotom volim otići i na Jutro poezije na Gornji grad, gdje se pjesnici također međusobno podržavaju i zajedno organiziraju nove nastupe i projekte. Šteta je što tu živost poetske scene ne primjećuju veliki mediji i, pogotovo, javna televizija gdje su ljudi plaćeni za… znamo već…

U tvojoj praksi, koliko često srećeš autore koji su publiku stekli i prije prvog objavljenog naslova?
Sad mi već dolaze brendirani autori koji žele objaviti knjigu u Beletri. Ali nisam počela s namjerom da ih privučem. Željela sam raditi knjige domaćih autora koji su ravnopravni stranima i koji će donijeti nove, snažne ideje za kojima publika vapi. Počela sam s Danielom Uzelac, čiji postovi afirmiraju ženstvenost onako kako je doživljavaju same žene, za razliku od dominantne ideje ženstvenosti koju su nametnuli muškarci. Ni Daniela ni ja nismo znale što možemo očekivati i improvizirale smo i promocije i nastupe u medijima, a sad mi iskusne spisateljice govore da je Daniela Uzelac odlično brendirana, što je veliki kompliment. Lakše je ako autor ima ime, iako nije presudno. Uskoro, primjerice, stižu knjige autora čija imena dobro znamo, a upoznat ćemo ih u novom svjetlu. Ali opet, bit će bitno ono što autor ima za reći publici, način na koji je to rekao i koju vrijednost njegova ideja nosi za tržište i kolektivnu svijest. Ako ima snažan sadržaj, brendiranje imena je tehnički posao.

Želite li još članaka poput ovoga u svoj inbox? Pretplatite se na newsletter 🙂