Svi doktori kojima vjerujem su mi rekli da je cijepljenje jedini način. Vjerujem im jer su nekoliko puta bez ikakvih loših posljedica izliječili mene, moju obitelj i prijatelje. Neki od njih su me spašavali i iz, hajde, ne kritičnih, ali vrlo neugodnih situacija. Kad smo to riješili prijavio sam se na Cijepi se.

‘Uzmi što god ti ponude’

Pitao sam ih i koje cjepivo preporučuju. Prvi je, uz ogradu da o tome ipak ne zna sve, preporučio Pfizer. Jer se ne proizvodi u Indiji i Pakistanu, gdje kontrole nisu rigorozne, nego u Americi. Drugi je pak kazao da bi, ako može, izbjegao mRNA. Neprovjerena tehnologija. Ostalih desetak reče uzmi što god ti ponude, sve to služi svrsi. Tako smo i to riješili.

‘Pusti web stranicu, javi se svom doktoru’

U gradu sam naletio na jednoga od tih prijatelja doktora. Pitao me jesam li se cijepio. Rekoh mu da sam se prijavio na web stranici, na mail sam dobio potvrdu i – čekam. “Pusti web stranicu. Javi se svom doktoru i odmah ćeš doći na red”, savjetovao mi je. “Ljudi zbog straha od ugrušaka, bez veze, masovno odbijaju cijepljenje AstraZenecom, prijavi se kod svog liječnika i odmah će te pozvati”. Nekoliko dana nisam uspio dobiti najdražu medicinsku sestru. Stalno zauzeto. Poslao sam joj poruku, petak popodne. Pitala me želim li se cijepiti AstraZenecom, odgovorio sam da želim. Deset minuta kasnije već sam bio naručen za ponedjeljak popodne. Potvrdu o narudžbi za cijepljene poslala mi je na WhatsApp, uz uputu da ju je dovoljno pokazati na ulazu.

Je li ovo cijepljenje ili korona party?

Volim spojiti rekreaciju s korisnim. Šetajući na cijepljenje, do Velesajma sam spalio oko 700 kalorija i izbjegavši vožnju Uberom ili autobusom smanjio rizik od zaraze. Svjestan da me u redu gotovo sigurno čekaju isti ljudi koji se naguravaju po dućanima kupio sam masku FFP3. U kvartovskoj ljekarni 30 kuna komad.

U redu za cijepljenje na Velesajmu redari i ne pokušavaju održati distancu

“Naručen sam u 16:44. U koji od dva reda da stanem?” pitao sam redara mrvu iza četiri.
“A što ti ja mog’, rođo? Stan’ u ovaj”, pokazao je duži red.
Naručene prije pet su stavljali u duži, a pacijente koji će se cijepiti nakon pet u kraći. Naravno, oni su morali čekati da se cijepimo svi mi iz dužeg reda.
“Ne brinite, nećete dugo čekati, red se brzo kreće”, smanjivali su redari nervozu svakih pet, deset minuta. Često bi prošetali kraj reda i pitali ima li među ljudima netko tko iz bilo kojeg razloga ne može stajati. Odmah bi ga stavili u kolica.
Ali, izgleda da im je dozlogrdjelo upozoravati ljude da održavaju distancu.

Vrlo čest prizor u redu za cijepljenje na Velesajmu

‘Molim vas, držite distancu’

Par iza mene stalno mi se približavao na manje od metar. Odmaknuo sam se dva metra u stranu i pogledao ih. Nisu me doživjeli. Red je bio u obliku slova L. Do pred paviljon moglo se stajati i po četvero, a posljednjih pedesetak metara u koloni po jedan, u “koridorima” omeđenim policijskim trakama. Do koridora sam hodao sa strane, dva metra udaljen od mase, a kad nije bilo druge nego u kolonu zamolio sam par da drži distancu. Nema problema. I doista, nije bilo problema.

Maske ispod nosa

Redar koji je svima dezinficirao ruke masku je držao ispod nosa. Jedan od dvojice koji su nam mjerili temperaturu također. Dopao sam tipu koji je masku stavio ispravno. U dva pokušaja, kako reče, nije mi uspio izmjeriti temperaturu, ni na čelu, ni na veni, ali me je svejedno pustio unutra. Pohvale redarima i policajcima, jer su svako malo prošli duž reda i ponavljali da će svi koji su došli biti cijepljeni. Nema nervoze.

U paviljonu sve besprijekorno

Nered, da ne kažem kaos, prvim korakom po ulasku u paviljon pretvara se u savršen red. Besrpijekorna organizacija. Redara je dovoljno. Upućuju nas na šaltere na kojima pokazujemo potvrde o narudžbi. Medicinske sestre i braća, svi s propisno namještenim maskama, vizirima, u rukavicama, ljubazno zamole papir ili mobitel. Isprintaju upitnik o alergijama, a preuzimaju nas redari koji nas vode dalje i raspoređuju u kratke redove za cijepljenje duž velike sale paviljona.

U paviljonu nisam vidio nikoga s nepropisno namještenom maskom, redari su nam govorili da samo slijedimo strelice, i pazili na udaljenost.

Od stajanja u red do cijepljenja – 25 minuta

“Jeste li na nešto alergični?” pitala je medicinska sestra na idućem šalteru.
“Nisam.”
“Jeste li u prošlosti imali neku alegiju?”
“Jesam.”
“Na što?”
“Ne znam. Nakon planinarenja sam imao neki osip. Ni doktorica nije znala od čega, rekla je da tako nešto prvi put vidi. Ali, dala mi je neku kremu, ne sjećam se koju, i osip je nestao za dan ili dva.”
“Ma to je nevažno. Pročitali ste upitnik koji ste dobili na ulasku?”
“Jesam.”
Uzela je papir i na sva pitanja svojom rukom označila kućice “ne”. Očekivao sam da ću morati potpisati formular, ali nije trebalo.
Nekoliko metara iza nje sestre su cijepile dvojicu, a penzić je stojeći čekao red. Minutu poslije on je sjeo, a ja sam stajao na njegovom mjestu, čekao. Skineš jaknu, zavrneš rukav košulje ili skineš i košulju, sestra ti kaže da opustiš mišić, gotovo. Cijepljen si. Imala je anđeosku, laku ruku. Ubod nisam ni osjetio.

15 minuta sjedenja, i kući

Obučeš se, na novom šalteru uzmeš potvrdu o cijepljenju. Zamole te da sjedneš 15 minuta. Kratio sam vrijeme čitajući letak o AstraZenecinom cjepivu. Eventualne nuspojave i što učiniti, i druge stvari. Nakon 15 minuta sam ustao i pitao mogu li kući. Da, da, naravno, možete. Strelice pokazuju put prema izlazu, na kojem sam opet dezinfircirao ruke. Laaaagana šetnjica, s noge na nogu, još 700 kalorija spaljenih na putu kući.

Prijatelj je došao nenaručen, i cijepili su ga

Možda ću idućih dana editirati tekst. Devet sati nakon cijepljenja nemam nikakve nuspojave. No, nešto podijelim. Čuvši za masovna odbjanja AstraZenece prijatelj je na Velesajam došao nenaručen. Ništa web stranica, ništa naručivanje kod doktora. Pitao je ima li možda viška cjepiva. Rekoše mu da pričeka. Cijepili su ga.