Ljudi najčešće bježe od promjene jer vjeruju da će se promijeniti na razini identiteta, da će putem izgubiti sebe. Vrijeme je da demistificiramo ideju o promjeni i jednom zauvijek objasnimo zašto je dobro tragati za promjenom. Kvalitetna promjena naglašava vaše vrline, a ne mane. Ukratko, s dobrom promjenom postat ćete autentičniji. Bolje ćete objasniti sebe i sebi samome i drugima, da ne kažemo cijelom svijetu.

Promjena je stvar mentalne revolucije

Ne mijenjamo li se, biramo biti statični u svijetu koji neminovno juri naprijed. Danas promjena više nije samo stvar evolucije, nego i mentalne revolucije. Naš je um evolucijski neadaptivan na novonastale prilike u svijetu. Ako se ne (re)evoluiramo, gubimo bitku s vremenom, stresom, životom općenito. Dakle, stagnacija nije opcija. Promjena jest.

Što je uopće promjena? Promjena je novonastala navika u ponašanju i/li razmišljanju. Može biti praćena i promjenom u izgledu. U svakom slučaju, kada pričamo o promjeni pričamo o promjeni navika koje su više ili manje osviještene. Prepoznavanje pravih obrazaca ponašanja ili razmišljanja prvi je korak u kvalitetnoj promjeni. Nakon toga će vam trebati solidan i održiv plan i dobra podrška. ‘Ajmo reći da ste, nakon svega toga, korak bliže uspjehu u mijenjanju sebe u pravom smjeru. Održivom i adaptivnom.

Zašto ljudi kiksaju

No, postoje dobri planovi, podrška, pa čak i provedba odluke o promjeni, a ipak mnogi od nas u promjeni posustanu ili napokon od nje odustanu. Neki čak i godinama ustraju u promjeni, primjerice ostave se cigareta ili prestanu piti, a onda sve padne u vodu. Što se zapravo događa i gdje to ljudi kiksaju?

Problem je u nepoznavanju pozadinskog procesora koji olakšava ili (najčešće) otežava proces promjene (ma o čemu tu bilo riječ).

Naš se procesor sastoji od minimalno tri razine: vrijednosti, uvjerenja i stavova. Svaka od tih razina ima potencijal pogurati nas u plus ili u minus.

Mentalni treneri i psiholozi Ana i Igor Čerenšek proslavili su se radom s veslačem Damirom Martinom i motkašem Ivanom Horvatom

Vrijednosti

Vrijednosti – kao najdublja od naših razina – usmjeravaju nas kao kompas na pučini. Vrijednosti su skoro pa sami naš identitet. Stvaraju se od najranijeg djetinjstva. Naše vrijednosti čine stvari koje su nam najvažnije i od kojih nikad nećemo odustati. Njih ne možemo mijenjati, pa bi bilo dobro da ih osvijestimo, jer ljude i okolnosti koje se ne poklapaju s našim vrijednostima znamo brutalno prekrižiti, a to nas čini isključivima i nespremima na zauzimanje drugačije perspektive.

Primjerice, uvodi se novi sustav rada na poslu koji za nas nema smisla (ne poklapa se s našim vrijednostima). Ne možemo ga mijenjati, a ne možemo ili ne želimo ni dati otkaz. Što nam je činiti? Osvijestiti otkuda otpor dolazi i pokušati zauzeti drugu perspektivu, pokušati mijenjati pogled i smanjiti isključivost. Tako ćemo smanjiti i stagnaciju, a i frustraciju.

Uvjerenja

Uvjerenja su nešto plića, ali i dalje dosta sažna razina našeg procesora. Uvjerenja imamo o svemu oko nas i o nama samima. Generalno se dijele na uvjerenja o sebi, drugima i budućnosti. Ona mogu biti relativno racionalna, te nam olakšavaju svakodnevicu i donose određenu emotivnu stabilnost, a mogu biti i iracionalna, te nam otežavaju svakodnevicu, ali i proces promjene. Najčešća su iracionalna, crno bijela, općenita i isključiva uvjerenja. Ili to imaš ili ne; nitko ne uspijeva i nikad neće; ako nisi uspio do sada onda nema smisla dalje pokušavati…

Stavovi

Stavovi su najplića razina naše osobnosti. Najlakše ih možemo detektirati i izazvati, vidjeti pomažu li nam ili ne.
Da parafraziramo Dubiozu, stav imaš ili ti ga stave.
Ovo je uvjerenje česta prepreka mijenjanju stavova na Balkanu (i ne dolazi nužno uvijek od Dubioze). Stavovi su u većini slučajeva čvrsti, rigidni ali i ono nešto što nas povezuje s istomišljenicima.
No, jeste li znali da se stavovi zapravo jednostavno mijenjaju te da bi trebali biti fleksibilni želimo li napredovati i rasti? Želimo li stagnirati ili pak nazadovati, prišarafimo dodatno stavove, tako da nam ne daju nikamo otići!

Jedina dva straha koja imaju smisla

Da zaključimo, naš procesor radi na sve tri razine. Produkt njegovog rada su automatske misli, ali i naučena djelovanja. Želimo li uvesti određenu razinu promjene u život, potrebno je uzeti u obzir sve tri razine i djelovati na njih koliko je moguće. Promjena koju želimo vidjeti vani biti će rezultat naših ulaganja u promjenu na upravo te tri razine.

Vrijednosti trebamo imenovati i živjeti u skladu s njima te birati promjene koje su usklađene s našim vrijednostima, a izbjegavati trebamo naša očekivanja da će i drugi živjeti u skladu s našim vrijednostima. Uvjerenja, kao i stavove, možemo preispitati, te jedne i druge s vremena na vrijeme mijenjati. Posebno isključive i stare, koji nas predugo prate. Zapravo, jedini strahovi koji imaju smisla su strah od isključivosti, jer ona ubija, te strah od stagnacije koja znači sigurnu preranu duhovnu i mentalnu smrt.

Jer promjena je ionako neizbježna.

(Fotografije snimio Filip Popović, ljubaznošću Ane i Ivana Čerenšeka)