vanja-slijepcevic-saftic

TV kampanja koja bi pokazala kako izgledaju djeca oboljela od boginja, dječje paralize, difterije… prekinula bi raspravu treba li cijepiti djecu

Kasnog ljeta prije nešto više od dvanaest godina u dežurstvu sam primila dječaka sa simptomima poremećaja stanja svijesti. S roditeljima je živio u Švicarskoj, a na ljetnim praznicima je nešto duže od dva mjeseca boravio kod rodbine u malom mjestu pokraj Save. U Švicarskoj cijepljenje nije obavezno, što se u ovom slučaju pokazalo fatalnim. Član obitelji je bolovao od neprepoznate tuberkuloze, dječak je zaražen, umro je nekoliko sati nakon primitka u Jedinicu intenzivne skrbi. Obdukcija je pokazala da je njegov mozak infekcija tuberkulozom pretvorila u kašu. Kada vidite učinke slobode izbora, počnete mnogo dublje promišljati o ispravnosti prepuštanja roditeljima odluke hoće li cijepiti djecu, ili neće.

Otpor imunizaciji se u zemljama zapadne civilizacije etablirao gotovo istovremeno sa sustavnim cijepljenjem pučanstva. Naime, od sredine devetnaestog stoljeća počinje nova era znanja i otkrića vezanih uz zarazne bolesti. Otkrićem cjepiva ekscesivno je reducirana smrtnost za bolesti od kojih se do tada obligatno umiralo, a preživljavalo pravim čudom, rijetko i anegdotalno. Identični obrasci nepovjerenja prema cjepivima “aktualni” su već punih stotinu i pedeset godina. Zbog nedostatka informacija ili njihovog neadekvatnog plasiranja u javnost, a u eri elektroničkih medija i zbog utjecaja opskurnih stavova prema cijepljenju, strah roditelja se širio dinamikom koju je bilo teško zaustaviti.

Brojni prijepori prisutni su i danas, kada promišljamo tko treba ustrojiti pravila koja ćemo pihvaćati kao – civilizacijski doseg. Ne samo prihvaćati, nego svjesno i argumentirano podržavati. U ove su dvojbe od prapočetaka “zapleteni” javno-zdravstveni, medicinski i pravni sustav sustav, koji određuje legislativni okvir.
Usprkos nedvojbenim dokazima o koristi cjepiva, roditelji, često bez relevantnih informacija, smatraju da oni trebaju odlučiti o cijepljenju. Ne bi u tome bilo ničega lošega, kada njihove odluke ne bi utjecale na cijelu zajednicu. Jer, kampanjom cijepljenja, procjepljivanjem se ne štiti samo pojedinac, već ono pridonosi kontroli pojave bolesti u općoj populaciji, što nazivamo kolektivnim imunitetom. To znači da visok postotak cijepljenih štiti od širenja virusa one koji se nisu cijepili. Pobornici necijepljenja mogu biti toliko glasni i zdravi zato što koriste potencijale cijepljenih. Ne zvuči odveć etično, pa ni moralno, zar ne?

vanja-slijepcevic-saftic

Davne 1998. godine dvanaest je autora, na čelu s Wakefieldom, objavilo članak koji je pokrenuo najveću antiimunizacijsku kampanju u novijoj povijesti. “Istraživanje” je objavljeno u jednom od tri najrespektabilnija medicinska časopisa u svijetu, čuvenom Lancetu. Skupina autora je zaključila da cjepivo protiv morbila, parotitisa i rubeole može prouzročiti autizam. Na kraju storije se Lancet, jedini put u svojoj gotovo dvjesto godina dugoj povijesti, posuo pepelom, odrekao se članka, dvanaest koautora se odreklo rada, a Wakefield je sankcioniran radi izmišljanja podataka, proizvoljnih, “friziranih” zaključaka, što je u znanosti najveći i najteži grijeh, grijeh koji se ne može okajati. I zbilja, grijeh njegove namjere se danas, gotovo dva desetljeća kasnije, koristi kao argument u raspravama protiv cijepljenja.
Ne trebamo biti odveć analitični da bismo se zapitali kako je to moguće. Kako je moguće da se pobornici neetične inicijative protiv cijepljenja, usprkos svim dokazima i činjenicama, koriste argumentima koji su jasno opovrgnuti? Jer, imamo jasan dokaz o krivotvorenju podataka, koji je trebao zatvoriti vrata umjetno stvorenoj panici. Greška, prijevara, ciljana obmana je polučila značajno veće rezultate i stekla više pobornika nego i jedna na dokazima temeljena medicinska i javno-zdravstvena kampanja. Da bi se pobila ova izmišljena studija, globalno su potrošeni milijuni dolara, eura, čega god, koji su mogli biti investirani za istraživanje i liječenje bolesti od kojih i danas umire značajan broj djece. Paranoja koja je zavladala rezultirala je odbijanjem cijepljenja, te snaženjem pokreta koji su proklamirali ideju o pogubnim učincima cijepljenja.

Nekonzistentnost stavova, a posebice znanja i saznanja u svakoj od tih “anti-svega” skupina je začuđujuća. Ipak, bez obzira na to koliko nam “argumenti” koje nude bili besmisleni, ne smijemo pomisliti da su za podcjenjivanje. Iz vlastitog iskustva znam da kada jedna majka u rodilištu odbije cijepiti dijete iz “šta ja znam razloga”, to učine još najmanje jedna do dvije. Zašto? Kao da je to bitno! Bitno je da postoji taj stav snaženja roditeljske ljubavi i kompetencija uskraćivanjem cijepljenja. Nerijetko sam se susretala s roditeljima koji su o cijepljenju djece odlučivali metodom slučajnog odabira, kao da se radi o restoranskom meniju, po principu “ovo cjepivo može, ovo ne može… ne, ne, predomislili smo se, ipak nećemo prvo, ali može treće”.
Teoretičari zavjera po potrebi, a paramedicinski krugovi na tjednoj osnovi objavljuju “najnovija saznanja” o štetnosti, što ide toliko daleko, do ideje o ubrizgavanju sredstava za praćenje u malenu djecu. Razina otpora i ignoriranja činjenica za koje je dovoljno osvrnuti se u ne tako davnu prošlost, kada su ljudi hrpimice umirali od epidemija, nerijetko je fascinantna.
Inzistiranje na “otkrivanju” sastava cjepiva je krajnje zlonamjerno. Sadržaj svih cjepiva koja su na našem tržištu lijepo se i opsežno može iščitati na stranicama Hrvatske agencije za lijekove. Ne sumnjam da je to prosvjednicima dobro poznato. Na posljednjim je prosvjedima na nekoliko transparenata pisalo “Pedijatri, prestanite šutjeti o nuspojavama”. Što rade stručna društva? Šute! Ali ne o nuspojavama, nego o bezumnosti ideja na kojima počivaju antivakcinalne kampanje. Mišljenja sam da je vrlo upitno hoće li i u kojoj mjeri recentna deklaracija o obveznom cijepljenju imati uspjeha, jer je poznato da se na otpor ne ide represijom, nego upornim, dugim i temeljitim prosvjećivanjem (podsjeća li vas ovo na srednji vijek, svaka sličnost je slučajna i nenamjerna).

Reklama trećine trajanja one za Afričku šljivu zasigurno bi dala nevjerojatne rezultate, kada bi samo prikazala fotografije djece oboljele od boginja, dječje paralize, difterije i sličnih bolesti, koje opet uzimaju maha u neprocijepljenim zajednicama. Vjerujem da bi takva reklama, bez ikakvog popratnog komentara, bila uspješnija od svih kampanja.
Zašto su djeca prije dvije godine morala u širokom luku zaobilaziti Disneyland u Kaliforniji? Samo zato što je neprocijepljenost za posljedicu imala mini-epidemije bolesti koja godišnje ubije 146.000 necijepljenih. A cijepljenjem se postiže potpuna zaštita. Škole su bile zatvorene, fakulteti također, a potom je promptno reagirala država, jasno i nedvojbeno iznoseći stav da je obveza cijepljenja neprijeporna tekovina civilizacije, te da ne postoji mogućnost izbora – barem ne u danom slučaju.

I napokon, autizam nije povezan s cijepljenjem! Sigurno ćemo naići na nešto što se zove hipoteza, to jest znanstvena pretpostavka o mogućoj specifičnoj uzročno-posljedičnoj vezi. Do sada, nigdje u svijetu, u medicinskim krugovima nikada nije potvrđena niti jedna hipoteza koja bi išla u prilog sljubljenosti autizma i cjepiva. Danas nedvojbeno znamo i genske lokuse povezane s autizmom, značajno smo senzibiliziraniji nego prije dva desetljeća i više, a priznajmo sebi da se i svijet oko nas od Wakefielda promijenio.

Želite li još članaka poput ovoga u svoj inbox? Pretplatite se na newsletter 🙂

15 komentara

  1. Poštovana,
    Volio bih čuti te argumente od nekog izvan zdrastvenog sustava a ne samo vi koji ste direktno ili indirektno plaćeni od farmaceutskih divova.
    Cijepljenje je ozbiljna stvar , recite mi, zašto bih dopustio cjepljenje s cjepivom u eu sustavu koje je odobreno samo na Malti, zašto to cjepivo nije analizirano i odobreno od strane tih velikih institucija koje “dokazuju” da su cjepiva savršena.
    U Americi, sjevernoj, se isplaćuju odštete za štetu nastalu od cijepljenja, a tko će se brinuti za moje dijete ako završi s komplikacijama, da dam otkaz pa živimo od zraka.
    Većina vas samo artikulira bolest i posljedice a ne sveukupno pravo pacijenta, pogotovo onog koje oboli nakon cijepljenja.
    Pozdrav

    Reply
    • Autorica teksta

      Poštovani,
      Ne mogu Vam pomoći u traženju nekoga izvan zdravstvenog sustava, stoga Vam želim sve najbolje u potrazi koja će komplementirati Vaše već formirane stavove. Na putu do spoznaje želim Vam svako dobro!

      Reply
  2. Postovana,
    Imam dvoje djece, starije sam cijepila ne zato sto mi Zakon nalaze, vec u zelji da ga zastitim od zaraznih bolesti. Rodjen je 2008 u Makedoniji, do 18mj starosti cijepljen je prema (kako ga u Hr nazivaju) starom kalendaru cijepljenja. U bolnici je primio BSG (Hip nije bio u kombinaciji niti vitamin K iako je rodjen hitnim carskim rezom ). Nadalje, s puna 4 mj je cijepljen s DiTePer, a 30dana kasnije monovalentno Polio, s punih 12 mj protiv ospica i zausnjaka (dvovalentno!)
    Cjepivo protiv morbili trebao je primiti monovalentno s punih 7g.
    Zasto Vam ovo pisem, kada je dijete imalo 18mj dolazimo u Hrvatsku.
    Cijepljenje ide prema vasem kalendaru i s 2 godine prima koktel 5u1 🙁
    Necu Vam pisat detalje, samo cu navrsti dijagnoze koje smo dobili nakon cijepljenja iz Srebrnjaka, Infektivno i Klaiceve uz napomenu da su se prve reakcije na cjepivo javili istu vecer nakon cijepljenja: dermatitis, atipicni bronhitis, poteskoce s govorom i razumjevanhem. Reakcije koje je takodjer imao, a povukli su se i prosli su jos bili i: natecene zlijezde na vratu (dezurna dr kod koje smo bili, bez ikakve pretrage dala mu je antibiotik!), nakon toga su sumnjali na mononukleozu, da bi se nakon nekog vrjemena sve to samo povuklo, bol u zglobove i nemogucnost hodanja te kasalj jako slican hripavcu, velim slican jer je imao sve simptome osim povracanja..
    Sada iskreno me je strah cijepiti bebu, strah me je cjepiva, nove koktele koje su jos pod pracenjem, a daju se bebama (Hexacima).
    Kako da ja, kao roditelj koji zivi s griznjom savjesti jer je unistio imunitet jednog dijeteta, svjesno dozvolim da isto to prolazi i drugo dijete?
    Zasto su izbacena monovalentna i oralna cjepiva?
    Zasto u Hr nema informirani pristanak?
    Zasto nitko ne preuzima odgovornost ukoliko dodje do reakcija?
    Zasto pedijatri reakcihe na cjepivo ne tretiraju kao reakcihe (pa posalju djete na iscrpna testiranja), vec se reakcije tretiraju kao zasebni simptomi i obmanjuje roditelje?
    Na koncu, dali biste Vi prihvatili informirani pristanak, dali biste Vi, cijepili moje dijete ukoliko zatrazim od Vas da potpisete moralnu i financijsku odgovotnost ukoliko dihete dobije teske reakcije na cjepivo poznavajuci njegovu med. istoriju?
    Nadam se povratnom odgovoru
    S postovanjem Sladzana

    Reply
    • Autorica teksta

      Poštovana,
      Obzirom na Vaše traumatično iskustvo, koje je veliki stres za svakog roditelja, moram reći da mi je kao liječnici i čovjeku, žao. Pa ipak, ako krenemo redom u rodilištu djeca dobivaju BCG, uz Engerix B, a K vitamin nije cjepivo, nego se daje kao prevencija krvarenja u novorođenčeta, te se, po potrebi, može ponavljano davati. Različita cjepiva imaju različite oblike zaštite, neki atenuirane sojeve, neki antigene i sl. Nuspojave koje ste naveli su moguće, ali relativno rijetke i žao mi je što Vam se to desilo. Međutim, tumače se kao” male bolesti”, obzirom da ne ostavlju dugotrajne posljedice, a i liječenje je standardno, koliko god roditeljima, što je potpuno razumljivo, izgledale traumatizirajuće. Ne trebate se brinuti da je Vaše dijete, kako kažete, izgubilo imunitet, jer to nije moguće…, Niste napisali kako je Vaše dijete danas, nadam se da je dobro…. Razvojem tehnologije se sintetiziraju novija i modernija cjepiva, a samim tim ona starija izlaze iz uporabe. Nadalje, liječnici su odgovorni po kaznenom zakonu, tako da tu nema dvojbe, ali koliko je meni poznato u RH, nije u kontekstu cijepljenja, bilo slučajeva u kojima se nedvojbeno vezalo cijepljenje sa trajnim negativnim posljedicama. Jedno je asocijacija da je nešto možebitno uzrokom, a drugo su činjenice. Znam da se mnogi od komentatora neće sa time složiti, ali to je Vaše potpuno pravo, a činjenice su činjenice. Stoga i postoji mogućnost odbijanja zakonom propisanog cijepljenja, uz zakonske sankcije, kako to nalaže zakon RH. Nitko nema namjeru, barem koliko je meni poznato, obmanjivati pacijente, a to što netko ne vjeruje u istine koje nam nose istraživanja, ne bi trebalo davati za pravo istine nazivati obmanom, samo da bismo opravdali osobne zablude. U konačnici, zašto bi netko preuzimao odgovornost, kako moralnu, tako financijsku, za nešto što je u civiliziranom svijetu, ali i zemljama trećeg svijeta, civilizacijska tekovina, koju, u konačnici propisuje i više zakona države u kojoj živimo ?! Jer, u konačnici, prvo je pravilo časnoga građanina, da poštuje zakone države u kojoj živi.

      Reply
  3. Poštovana,
    Prvo da odmah na početku razjasnimo da me ne napadate, ja nisam protiv cijepljenja, ali definitivno sam protiv načina na koje se obavezno cijepljenje provodi. Dakle, kao što vidim u članku, slažemo se da su cijepiva korisna, da štite od teških bolesti, da su nuspojeve, pogotovo one teže, rijetke i prema tome dobrobit cijepljenja je neusporedivo veća od rizika od nuspojava, jel tako? Ako je tako i cijepljenje je dobro za nas i obavezno po zakonu što znači da se MORAMO cijepiti željeli mi to ili ne, vjerovali mi ili ne, zanima me zašto NITKO, od vlade koja je donjela taj zakon do doktora koji ga provode, ama baš NITKO ne želi preuzeti odgovornost za te rijetke slučajeve nuspojava, koje iako su rijetke, nažalost, dogode se. Ja stvarno to ne razumijem u ćemu je problem potpisati taj papir i ako se stvarno dogodi nešto strašno, bolest ili smrt, pa nije valjda problem dati odštetu onom jednom ili dva slučaja na ne znam koliko stotina tisuća ljudi. GDJE JE TU PROBLEM?!?!? Eto to je ono što mene smeta!!!! Ako se MORAM cijepiti zbog svoje ti tuđe dobrobiti jer tako kažu vlada i doktori, onda netko drugi osim mene MORA biti i odgovoran, zar ne??? Također se ne slažem se sa vašom rečenicom pri kraju teksta “A cijepljenjem se postiže potpuna zaštita.” jer svi doktori i sami potvrđuju da zaštita nije potpuna i da se cijepljena osoba može zaraziti.

    Reply
    • Autorica teksta

      Poštovana Ana, kako sam na većinu Vaših pitanja odgovorila u gornjem postu, želim Vam svako dobro, bez iluzije da ćete promijeniti svoj stav. Ja svoju profesiju, osim stručne i znanstvene, vidim kao zbiljsko pomaganje djeci da izrastu u zdrave ljude, sa što manje činitelja ometanja razvoja. Stoga, jedino što mogu je svakoga dana pokušavati učiniti nešto bolje za one kojima sam posvetila svoj poziv, što ne mora uvijek korelirati sa roditeljskim “znanjima”, a osobito ne i stavovima

      Reply
      • Odgovovor na vaš komentar i mene isto zanima, to je i bilo moje pitanje “zašto bi netko preuzimao odgovornost, kako moralnu, tako financijsku, za nešto što je u civiliziranom svijetu, ali i zemljama trećeg svijeta, civilizacijska tekovina, koju, u konačnici propisuje i više zakona države u kojoj živimo ?! Jer, u konačnici, prvo je pravilo časnoga građanina, da poštuje zakone države u kojoj živi.”
        Dakle, ponavljam pitanje, zašto bi roditelj morao snositi posljedice trajne bolesti i financijske posljedice liječenja ako je zakonom određeno da to mora te kao dobar i poslušan građanin je poštivao zakon, a na kraju kad se nešto desi onda je sam odgovoran?!?!? Ako vama nema smisla da vi koja ubrizgavate cijepivo u nekoga niste odgovorni jer samo poštujete zakon, onda ni ja nisam odogovorna jer sam poštivala zakon. Ali netko mora biti odgovoran i snositi posljedice, ali tko kad svi peru ruke od farmaceuta do vlade i kažu nisam ja, i na kraju uvijek završi odgovornost na raditeljima koje nitko ništa ne pita, zar ne? Žalosno i nepošteno!!!

        Reply
        • Autorica teksta

          Poštovana Ana,
          Nije neophodno, a niti kulturno u potanju stavljati pet kontrapunkcijskih znakova, kao što su upitnici, uskličnici i sl. , jer i jedan je dovoljan da bi netko shvatio što želite reći ili pitati. Ne razumijem o kakvoj odgovornosti govorite, kada su teorije urote o povezanosti cjepiva i teških bolesti opovrgnute. Odista, najbolje je biti odgovarn pojedinac, kako prema sebi, tako i prema drugima. Obzirom da Vi mislite da mi koji, kako kažete, ubrizgavamo cjepiva, bez odgovornosti, mislim da je svaki dalji komentar ili argument već “gone with the wind”. Stoga, ako mogu preporučiti, idite i dalje bremeniti netrpeljivostima, ali pri tomu ne optužujte druge za svoje tvrdokorno neznanje. Jer, izbor je na Vama i Vi ste ga, koliko vidim već učinili.

          Reply
  4. Mene zanima sve o vitaminu k ?

    Dali produzava zuticu ? Dali je od halmeda odobren da se daje na spricu djeci ili iskljucivo oralno i to nakon prve godine ?

    Reply
    • Autorica teksta

      Poštovana Vedrana,
      Vitamin K (koagulacijski vitamin) sprječava potencijalno krvarenje u novorođenčeta, obzirom da kroz pupkovinu ne dobije dovoljnu količinu vitamina K od majke, a crijevna flora, koja sintetizira taj vitamin u novorođenčeta, nije još dovoljno “zrela”. Iz toga razloga je potrebno zaštititi dijete od situacija u kojima bi krvarenje moglo dovesti do ozbiljnih posljedica. Stoga se nakon rođenja, pri primarnoj opskrbi, daje intamuskularno vitamin K. Postoje i oblici koji se daju peroralno, kroz tri doze tijekom prvoga mjeseca života, ali u RH je propisan prvi oblik primjene. Koliko je poznato ne postoji hipervitaminoza K. Obzirom da je njegovo djelovanje upravo suprotno uzrocima koji dovode do žutice, ne bi bilo logično povezivati ga sa nastankom iste.

      Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *