Kada je Däniken objavio Božanske kočije bio sam srednjoškolac. Knjiga nije uzdrmala samo moje shvaćanje svijeta, nego je i izazvala sablazan u arheologiji, antropologiji, teologiji i, dakako, u cjelokupnoj javnosti. Danas je sve više dokaza da je na Zemlji živjela napredna civilizacija. Kako, kada i kamo je nestala otkrit će se, vjerujem, u bliskoj budućnosti uz pomoć znanosti i tehnike. Naravno, izdržimo li kušnju znanstveno-tehničkog doba, koje ljude pretvara u sredstvo svojeg samorazvoja.

Živimo u doba četvrte industrijske revolucije. Trendovi poput interneta, robotike, virtualne stvarnosti, umjetne inteligencije i kiborgizacije čovjeka i svijeta mijenjaju način života i rada, biranja i konzumiranja sadržaja. Ta zbilja određuje nas u onome kako i što jesmo kao ljudi.

Što se događa u jednoj minuti na internetu

IBM predviđa da će digitalni svijet do 2020. biti 40 puta veći. Nije li to samo po sebi frapantan podatak, za osjećanje pulsa digitalnog svijeta, koji hrani naše moždane vijuge, a time i ponašanje, dovoljno je pogledati što se na internetu događa u jednoj jedinoj minuti. Pošalje se 187 milijuna mailova, 18 milijuna tekstualnih i 28 milijuna WhatsApp poruka, na YouTubeu se pregleda 4,3 milijuna videa, skine se 375 milijuna aplikacija, 970 tisuća ljudi se logira na Facebook, pogleda se 270 tisuća sati sadražaja na Netflixu, kreira se 2,4 milijuna snapova i odradi 3,7 milijuna pretraživanja na Googleu.

IT kompanije našu uronjenost i virtualno prikazuju kao dobrobit za čovječanstvo. Stvarnu bit pokazat ću prikazom knjige Digitalna demencija njemačkog neuroznanstvenika i psihijatra Manfreda Spitzera. Knjiga je napisana 2012. godine, hrvatsko izdanje objavila je Naklada Ljevak 2018. Svi zaključci u knjizi temelje se na istraživanjima. S obzirom na to da se kod nas evaluira program Škola za život, čiju bitnu polugu čini informatizacija škola i učenje uz pomoć informatičke tehnologije, dajem vam podlogu za razmišljanje kamo nas vodi reforma.

Zbog digitalnih medija mladi slabije pamte, emocionalno otupljuju i gube identitet

Kao što ćemo vidjeti, u knjizi je riječ o digatalnoj demenciji: uma i tijela. Demencija je definirana kao zatupljivanje i urušavanje uma, odnosno pretilost tijela. Istraživanja pokazuju sljedeće.
1 – Raste ovisnost o digitalnim medijima, računalima, internetu, računalnim igrama, tabletima, mobitelima.
2 – Ljudski mozak od rođenja je u stalnom procesu promjene na što utječe vanjski svijet. Opažanje, doživljavanje, osjećanje, djelovanje i mišljenje ostavljaju tragove pamćenja. Mozak je proizvod evolucije. Nastajao je tijekom duljeg razdoblja prilagođavanja uvjetima okoline, danas digitalnog svijeta.
3 – Digitalni mediji dovode kod mlade populacije do poremećaja pamćenja, gubitka koncentracije, emocionalnog otupljivanja, gubitka identiteta.

U Sjedinjenim Državama i Njemačkoj mladi troše 7,5 sati dnevno na digitalne medije.
U digitalnom svijetu postoji memorija na koju su pohranjeni gotovo svi potrebni podaci, tako da im mozak gotovo i ne treba. Više ne zapisujemo i ne razmišljamo. Dakle, ne mislimo! Nema kritičkog i kreativnog mišljenja mladih.
Podsjećam da su našim reformatorima puna usta upravo ovih pojmova i digitalnih pomagala.

Koliko je računalo loše za učenje pokazala je državna matura

Što digitalni mediji čine u učionici?
Marketing IT kompanija stvara dojam da novi mediji pripadaju životu svakodnevice i da djecu moramo priviknuti na njih. Prema znanstvenim istraživanjima računalo je za učenje potrebno koliko i, primjerice, bicikl za plivanje. Djeci trebaju bolje obrazovne šanse, a ne računala. Istraživanja pokazuju.

1 – Računalo stvara ovisnost poput droge i alkohola.
2 – Uzrokuje loše rezultate u matematici, čitanju i pisanju, što pokazuje i državna matura.
3 – Dovodi do poremećaja pozornosti u ranoj dječjoj dobi.
4 – Slabi uspjeh u školi u kasnijoj dobi.
5 – Dovodi do društvene izolacije, površnih socijalnih kontakata, a to pak za posljedicu ima usamljenost i korisnike čini nesretnima.

Zašto se o tome malo govori

Na digitalnim medijima zarađuje se ogroman novac. Intel, Apple, Google, Facebook snažno lobiraju, šire lažne informacije, izvrću i zamagljuju činjenice iz istraživanja. Loše je što političari, ministarstva zdravstva i obrazovanja i crkva bez imalo kritičkog odmaka upućuju hvalospjeve digitalnim medijima ili se šutnjom pretvaraju u njihove lobiste.

Kako dolazi do digitalne demencije

Aktivna ljudska djelatnost razvija specifični dio mozga koji nazivamo hipokampus. Hipokampus je veći sa svakom aktivnošću. Recimo, orijentacija u prostoru bez GPS-a održava naš mozak u formi. Mozak koji misli ne pohranjuje samo umrežena poznavanja mjesta, nego u kori velikog mozga formira događaje, doživljaje i dugotrajne sadržaje pamćenja. Ako se mozak koristi, on raste. Ako se ne koristi, kržlja, razgrađuje mu se neurološki hardware.

Vremenska, prostorna i osobna orijentacija spadaju u naše temeljne kognitivne sposobnosti. To spada u nadzor čovjeka nad sobom i svojim životom. Dementan čovjek je izgubljen i lak je plijen znanstveno-tehničkog uma i digitalnih medija.

Mozak određuje ono što jesmo kao osoba. Naš život, naša iskustva nastanjena su u mozgu. Biste li željeli da vam se transplantira mozak?

Doživljaji, osjećanje, mišljenje i djelovanje ostavljaju u mozgu tragove pamćenja. Povećaje sinapsi znači da impulsi utiru staze u mozgu. Te staze su putevi učenja. Tko uči, taj se snalazi u svijetu. Onaj tko ne uči iz svoje okoline, tko nema pozornosti ni socijalnih kontakata, postaje dementan. Dementnost slabi kognitivnu sposobnost zato što odmiru živčane stanice. Bolest se ne primjećuje dok ne odumre 50 posto stanica.

Digitalni mediji nisu sredstvo za učenje, nego za sprječavanje učenja

Učenje nije samo pohranjivanje podataka u našem mozgu. Pohranjivanje sadržaja ide u njegovu istovremenu obradu. Koliko je neurona i sinapsi zaokupljeno jednim sadržajem ovisi o dubini obrade. Mi određujemo što će se u našem mozgu dogoditi s ulaznom informacijom, hoćemo li je obraditi površno ili ćemo je obraditi dubinski. Digitalni mediji dovode do površnosti. Po mreži se surfa. Nema dubinske obrade sadržaja. Dakle, oni nisu sredstva za učenje, nego za sprječavanje učenja.

Osim što dovode do kognitivne demencije, računala u školi i kod kuće imaju sljedeće negativne posljedice.
1 – Uzrokuju površnost mišljenja.
2 – Odvraćanje pažnje.
3 – Pad motivacije za pamćenje.
4 – Gubitak nadzora nad svojom osobnošću.
5 – Gubitak empatije na nasilje.
6 – Hakiranje zadaća.
7 – Igranje igrica.
8 – Gledanje pornografskih sadržaja.
9 – Ovisnost.
10 – Često se kvare, što izaziva dodatne troškove školama.

Uvođenje računala u vrtiće i škole je navlačenje na drogu

Računalo, dakle, preuzima na sebe našu mentalnu aktivnost i socijalne kontakte. Računala postaju subjekti. Osim toga, računala i internet omogućavaju:
1 – Stvaranje lažnih identiteta – avatara i aliasa (izmišljenih imena).
2 – Prijetnje na društvenim mrežama.
3 – Nasilje – mobing.
4 – Nemoralno ponašanje – laganje.
5 – Bullying – šikaniranje.

Brojna istraživanja pokazuju da računalo i internet mijenjaju:
1 – Naše mišljenje.
2 – Naše pamćenje.
3 – Naše ponašanje.
4 – Naše spavanje (manje sna).
5 – Potiču usamljenost. Online prijatelji ne posreduju pozitivne osjećaje i djeca su nesretna, što se širi kao zaraza.
6 – Potiču depresiju.
7 – Odumiranje socijalnih kontakata.

Uvođenje računala kao sredstva za učenje u vrtiće i škole je navlačenje na drogu. Manjak samokontrole, usamljenost i depresija vode stresu. To vodi odumiranju živčanih stanica – dementnosti. Facebook i druge mreže koristi više od dvije milijarde ljudi. To može dovesti do smanjenja našeg ukupnog socijalnog mozga.

Televizija se koristi kao dadilja

U Sjedinjenim Državama djeca od četiri mjeseca gledaju televiziju sat vremena dnevno. U prosjeku, djeca televiziju počinju gledati s devet mjeseci, a 90 posto djece televiziju gleda prije nego navrši dvije godine. Djeca mlađa od pet godina godišnje pogledaju više od 4000 reklama za nezdravu hranu. Tako se u mozgu stvara ovisnost o hrani (junk food), koja vodi pretilosti. U Njemačkoj u 22 sata 800 tisuća djece vrtićke dobi gleda televiziju, u 23 sata 200 tisuća, a u 24 sata 50 tisuća djece.

Televizija se koristi kao dadilja. Mala djeca koja gledaju televiziju poznaju manje riječi i usporena su u jezičnom razvoju. Ako je razoj govora i mišljenja djece u vrtićoj dobi ugrožen velikom količnom vremena provedenog pred ekranima elektroničkih medija, to će se nepovoljno odraziti na cijeli obrazovni sustav.

Postoje i roboti za bebe

Robot Papero kreće se autonomno, može izgovoriti do 3000 riječi i razumije 2000. Reproducira glazbu i prepoznaje lica. Konstruiran je kako bi bio partner, no družeći se s njim ne može se naučiti socijalna kompetencija i samokontrola. Mozak djeteta se razvija od refleksivnog ponašanja do upravljanja samim sobom. To se postiže učenjem. Uči se: srcem, mozgom i rukom. Trećina mozga služi za gledanje, trećina za planiranje i izvođenje pokreta, trećina za sve ostalo.

U učenju veliku ulogu ima osjetilno iskustvo i odnošenje spram svijeta. Jednostavni procesi učenja mjerodavno utječu na više kognitivne sposobnosti. Tko na donjoj razini nema temelje, taj teško može naučiti apstrakno mišljenje, jer input u više razine dolazi od jednostavnijih. Način na koji se nešto uči određuje način na koji se nešto pohranjuje u mozgu. Tko o svijetu uči klikom, o njemu će moći razmišljati bitno sporije i lošije. Klik je čin pokazivanja i nema aktivnog odnosa prema predmetu proučavanja.

Digitalno shvaćanje svijeta dokazano rezultira ograničavanjem oblikovanja mozga – urušavanjem. To bi moglo ugroziti školsku i profesionalnu kvalifikaciju mlade generacije. Djeca moraju učiti bez digitalnih medija jer je trećina mozga predviđena za aktivno uključivanje tijela u spoznaju svijeta.

Digitalne igre

Djeca koja igraju video igre provode 30 posto manje vremena čitajući te 34 posto manje vremena pišući domaće zadaće od djece koja ih ne igraju. Tko se igra, manje uči i uspjeh je slabiji. Igre dovode do ovisnosti igrača i pada empatije, odnosno destabilizacije zbog nesvjesnog učenja, to jest prilagodbe na nasilje. Tko igra nasilne igre ne zamjećuje realno nasillje. Ponašanje naučeno gledanjem nasilja u filmovima može se prenijeti na stvarni život. U igrama se za veću okrutnost dobije više bodova. Nasilje se nagrađuje.

Digitalni urođenik

Pojam digitalni urođenik označava mrežnu generaciju ljudi rođenih nakon 1980. godine, koji su odrasli s računalima i internetom kao dijelom svoje okoline. Digitalni urođenik se sve više koristi digitalnim jezikom, pa se može reći da je njegov materinji jezik, a digitalni svijet njegova prava domovina.

Pokazatelji. Dvadesetogodišnjak je u prosjeku:
1 – Poslao ili primio 250 tisuća e-mail poruka ili SMS-ova.
2 – Proveo 10 tisuća sati koristeći se mobitelom.
3 – 5000 sati igrao igrice.
4 – 3500 sati proveo na društvenim mrežama.

Stručnjaci kažu da već 2020. godine mozgovi tinejdžera neće moći ništa zapamtiti jer će većinu energije trošiti na razmjenu kratkih društvenih obavijesti, zabavu i odvraćanje od dubokog bavljenja ljudima i spoznajama. Oni neće biti sposobni za temeljno razmišljanje, kao ni za zajedništvo licem u lice.

Mozak u snu snažno razmišlja. Zato se katkad budimo s rješenjem problema

Digitalni mediji mnogim ljudima ometaju san, jer se noću surfa, igraju igrice, boravi se na društvenim mrežama. Učenici na nastavu idu umorni. Znamo da se u snu novi sadržaji pamćenja integriraju u postojeće znanje. Ti sadržaji se u fazi dubokog sna pod vodstvom hipokampusa aktiviraju u kori mozga, a potom u REM snu spajaju sa starijim sadržajima pamćenja i emocijama te iznova analiziraju. Naš mozak u snu snažno razmišlja. Zato se katkad budimo s rješenjem problema. Nesanica spada u najčešće neželjene učinke digitalnih medija. To uzrokuje pad imuniteta, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, pretilost i tako dalje. Digitalni mediji isto tako izazivaju umor i bezvoljnost, što se odražava u školi i slobodnim aktivnostima. Neaktivnost donosi posljedice na tijelo i duh – digitalnu demenciju.

Gdje je izlaz

Spietzer kaže:
1 – Živite zdravo. Mislite, krećite se, družite se, pojednostavnite život, provodite vrijeme u prirodi, pjevajte, smiješite se, slušajte glazbu, pomažite drugima.
2 – Izbjegavajte digitalne medije jer urušavaju vaše tijelo i um.
3 – Čovječanstvo se može osloniti samo na zdrave mozgove budućih generacija i nemojmo ih urušavati u smeće.

Superinteligencija će moći strateški odlučivati o budućnosti svijeta bez čovjeka

Ovim upozorenjima ću dodati sljedeće. Superinteligencija, to jest inteligencija sposobnija od ljudske, koja sama uči i koja će moći hakirati samu sebe moći će strateški odlučivati o budućnosti svijeta bez čovjeka. Dementni ljudski um i tijelo prava su podloga za ovakav scenarij.

Vjerujem da naša generacija još ima zdrave, misleće mozgove, i da se možemo suprotstaviti nemislećem, računalnom znanstveno-tehničkom umu, kako ne bismo došli u situaciju da nam novi Daniken ukazuje na propust civilizacije koja se urušila pod teretom vlastitog napretka.