Tanya Dimitrova: Moja knjiga je za sve, no prvenstveno su žene spremne pisati dnevnik i zato kod njih možemo najbrže vidjeti konkretne rezultate

Veleposlanica Bugarske u Hrvatskoj bila je novinarka, zatim i vlasnica i nakladnica tjednika Vrijeme, predsjednica nevladine organizacije, a potom županica Jambolske županije, što joj je otvorilo vrata diplomacije. Napisala je selfhelp, treću knjigu za hrvatsko tržište. Knjigu koja je zapravo radna bilježnica.

Rješavanje kojeg problema je vaša knjiga 365 dana(s) posljedica?
Ja ne bih koristila riječ problem. Postoje različite situacije s kojima se suočavamo. U skučenoj sobici u dubrovačkom hotelu prošle godine, na um mi je pala ideja napisati poseban vodič za postizanje ciljeva. Moj je cilj bio pratiti svakog tko želi napredovati na putu uspjeha. Literatura koja postoji nas oduševljava i mi krećemo ispunjavati savjete, ali nakon nekog vremena, svakodnevni život nas povuče nazad u kolotečinu i zaboravljamo što smo (pro)čitali. Zato sam napisala taj vodič koji prati čovjeka svaki dan u godini dana te postavlja konkretna pitanja i tjera na rad. Sigurna sam da vodi do garantiranog rezultata.

Čijeg problema? Vašeg, pa ste rješavajuci svoj problem odlučili pomoći i drugima, ili ste ciljano pisali da pomognete ljudima?
Svaki je čovjek nešto postigao u životu, ali neki od nas žele još dodatno raditi na svom osobnom razvoju. Lakše je ići do vrha uz pratnju nego sam. U protivnom ne bi postojali treneri, učitelji, savjetnici.

Što čitateljstvo smatra najvećom vrijednošću vaše knjige? Što vi smatrate krunskim doprinosom knjige koju ste napisali?
Moje su prijateljice imale čast prve raditi s mojom knjigom prije nego što je puštena u tisak. Ponosim se što su tri od njih četiri postigle vrhunske rezultate. Četvrta još obećava da će uskoro početi raditi s knjigom jer sad nema dovoljno vremena i ima dosta problema. Svaki sam za sebe odlučuje hoće li i kada želi napraviti korak dalje. Nedavno sam na blogu pročitala što o knjizi misli Slavenka Đikić, koja je radila sto dana s mojom knjigom.
“Nakon što sam odgovorila na nekih stotinjak pitanja i držala svoj osobni vodič u ruci, počela sam osjećati nešto jako zanimljivo. Počela sam osjećati kao da držim sebe. Taj priručnik je postao JA. U njemu se nalazi već dobar dio moje nutrine. A to je najbitnija poanta.
Nakon što je prošlo mjesec dana otkako ga pišem, zamijetila sam već neke promjene. Za početak, zamijetila sam da sam u kratkom roku puno dublje osvijestila razne stvari:
– osvijestila sam važnost planiranja aktivnosti i obaveza na tjednoj razini
– uočila sam na čemu najviše gubim vrijeme
– postalo mi je znatno jasnije i što konkretno želim – od svih ciljeva koji se vrte po glavi, shvatila koje želim realizirati prve, što mi prije nije polazilo za rukom
– postalo mi je jasno i kako doći do tih ciljeva i koje korake moram poduzeti
– shvatila sam i zašto do sada nisam ostvarivala svoje ciljeve
– sagledala sam još dublje što sam sve napravila zadnjih pet godina – ispalo je da sam napravila puno toga, a činilo mi se kako baš tih posljednjih godina nisam napravila ništa.”

Zašto je vaša knjiga efikasnija od drugih knjiga samopomoći ili jednako efikasna?
Moja knjiga ima drugačiji koncept, know how koncept. Razradila sam sustav koji nam kroz duboka pitanja odgovara tko smo i kako mozemo postići ono što želimo.

U kojoj mjeri je ipak nužna stručna pomoć, recimo psihologa?
Ljudi su različiti. Neki misle da im psiholog nikad ne bi zatrebao, a neki da je to korisno i da čovjek lakše prođe neke trenutke uz pomoć psihologa. Razumijem i jedne i druge. Svatko ima slobodnu volju i može sam odlučiti.

Koji smjer, granu psihologije smatrate najkorisnijom, i zašto? Koju ako čovjek radi s psihologom, a koju ako je odlučio problem rješavati sam? Koje ste metode rada isprobali na sebi?
Probala sam istočne i zapadne metode, ali bez rada na sebi, nema napretka. Trebamo se dobro brinuti i za svoje fizičko tijelo – disanje, hrana, voda, sportska aktivnost od iznimne su važnosti, a isto tako mentalni razvoj i duševna stabilnost.

Hvale li vas psiholozi ili vas napadaju? Ili su suzdržani?
Imam nekoliko prijateljica psihologinja koje se ponose mnome. Jedna od njih, koja je studirala u Francuskoj, bila je prva redaktorica moje knjige.

Tko je ciljana publika, tko je idealna publika?
Knjiga je usmjerena prema svakome tko nije zadovoljan s trenutnim stanjem i želi napredovati u životu. No, prvenstveno su žene spremne pisati dnevnik i zato mislim da kod njih možemo najbrže vidjeti konkretne rezultate.

(Fotografije ljubaznošću Tanyje Dimitrove, autor Robin Pretković)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *