Ljudsko tijelo je predivan instrument za propuštanje energetskog protoka. Energija cijelo vrijeme teče – osjeti, osjećaji, misli. Kad smo mali, naše malo tijelo ne može propuštati bujicu osjećaja. Zato nam je potreban roditelj ili netko odrastao tko nas može uzeti u naručje i preuzeti višak energije u svoje energetsko polje. Zato majka privija dijete na svoje tijelo, na svoje srce ili u krilo. Dijete jednostavno nema kapacitet za propuštanje šoka i trauma. A što je zapravo trauma? Svako iskustvo koje je previše. Mnogo iskustava koje nama odraslima nisu previše, u ranom djetinjstvu su vrlo lako previše.
Zamislite da je vaše tijelo korito rijeke, i da rijeka cijelo vrijeme teče kroz korito. Nekada je vodostaj nizak, nekada bujice krenu i voda dođe do ruba korita. Ta rijeka je cjelokupna energija koja neprestano teče kroz vaše fizičko tijelo i još šire kroz cijelo energetsko polje. To su osjećaji, osjeti, misli. Sada kad smo odrasli, imamo veći kapacitet za energetski protok. Međutim, možemo zarobiti taj protok dubokim uvjerenjem da i dalje ne možemo propustiti bolne, neželjene osjećaje.
Kako to činimo? Kada smo mali i kada nam je previše, najprije kontrahiramo mišiće i kontrakcijom umanjimo energetski protok. Recimo, stisnemo disanje ili mišiće trbuha. Pokušajte se tjelesno prisjetiti što učinite kad se prepadnete. Automatski smanjite disanje, raširite oči, možda podignete ramena i ukočite ih, ili još nešto dodate? Sada zamislite da ste to počeli raditi mnogo prije nego što ste postali kognitivno svjesni bilo čega. Kad ste zaista bili mala beba koja se spašava od užasa stiskanjem mišića i umanjivanjem snažnog protoka teških emocija, vi ste doslovno spašavali svoj sistem. Ali povjerujete li trajno u taj mehanizam, trajno ograničavate svoj kapacitet. To se odnosi na sve u životu. Možda u situaciji u kojoj se dignu iracionalni strahovi te strahove pokušavate riješiti racionalno? Ili se sistem raspadne kada nas voljena osoba ostavlja, ili ostanemo bez posla, i bezbroj drugih neželjenih osjećaja.
Ako i danas zbog ranih iskustava vjerujete da ne možete propustiti te osjećaje da proteknu, vrlo lako posežete za tim ranim obranama. A to su kontrakcije tijela, pa vas bole leđa, glava, trbuh ili toliko otupite tijelo da ga niti ne osjećate.
Kako energetski rad može pomoći? Najprije da počnete potpunije osjećati svoje tijelo i povezivati tijelo s protokom emocija i misli. Kada ste svjesniji svoga tijela i što činite s njim kada vas zaskoče teške emocije, onda možete više koristiti i obrnuti proces.
Naše tijelo je zaista predivan instrument koji nas dovodi u prisutnost i bivanje u sadašnjem trenutku. Energetski rad ubrzava taj proces. Da bismo mogli propuštati kroz svoje tijelo više energije, jednostavno moramo biti prisutni i svjesno davati dozvolu za snažniji protok. Tijelo sluša ono što mu govorimo i svjesno i nesvjesno. Kad su te poruke u suprotnosti, tijelo stradava, kao da radi samo protiv sebe. Ako svjesno hoćemo iskusiti ljubav i podršku, a nesvjesno čuvamo strah iz djetinjstva da je ljubav bolna i da moramo platiti za nju, onda će te dvije poruke raditi jedna protiv druge. Kao autoimuna bolest. Stanice ne mogu odraditi obje poruke, a slušaju ono što im zapovijedamo.
Energetski rad vraća svjesnost na bazične stvari, kao disanje, otkucaje srca, krvotok. Bivanje u tijelu omogućuje veću stabilnost, lakšu komunikaciju s vlastitim tijelom. Prepoznavanje kada nam je previše i jasnije određivanje. Prepoznavanje vlastite istine i slušanje svog unutarnjeg glasa. Iz tog unutarnjeg povjerenja može početi obrnuti proces. Davanje dozvole svojem tijelu za opuštanje, jer netko odrastao vodi računa. U ovom slučaju taj odrasli ste vi. Unutarnje dijete ne mora preuzimati na sebe odgovornost spašavanja. Tako postajete odrasli ne samo u mozgu, nego i emocionalnom svijetu – povezujete tijelo, emocije i misli u skladniju svjesnu cjelinu. (Ilustracija Umnola/Dreamstime)
Ovaj tekst Rafinerija ideja je objavila ljubaznošću Centra Snaga namjere.
Evo i njihove Facebook stranice.
