TELEFONSKI IMENIK Strastveno proučavajući već više od dvadeset i pet godina povijest slobodnog zidarstva na prostorima bivše Jugoslavije, moj prijatelj Branko Šömen rano je shvatio da mu za puno razumijevanje povijesti slobodnog zidarstva nedostaje ključni alat: integralni popis povijesnih slobodnih zidara čija su se imena pojavljivala u različitim popisima i dokumentima do kojih je u svojim istraživanjima došao. Impresioniran brojem imena koja su se pojavljivala, na samom je početku odlučio popis ograničiti na članove hrvatskih loža i Hrvate koji su radili u stranim ložama.
Odavno pročitavši sve u javnosti poznate slobodnozidarske knjige i izvore, Branko je krenuo u pretraživanje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i uspio prikupiti te fotokopirati najveći dio slobodnozidarske građe ove knjižnice, uključujući i dostupne brojeve slobodnozidarskog časopisa Šestar, koji je izlazio u Zagrebu od 1921. do 1939. (cca 6000 stranica). Potragu je nastavio u knjižnicama i arhivima Slovenije, Austrije i Mađarske. Kao istinskom zaljubljeniku u knjige, u dogovoru s nekoliko velikih knjižara u Europi, na Brankovu kućnu adresu pristizale su i danas pristižu knjige slobodnozidarskog sadržaja netom objavljene u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji…
Marljivim zapisivanjem, ime po ime, u običan Word dokument, u kasnim je devedesetim godinama nastao popis s približno 1700 imena uz koja je Branko pedantno bilježio podatke iz njihovih slobodnozidarskih biografija. Često u svom istraživanju nailazeći i na pokoji biografski podatak, Branko odlučuje u popis uvrstiti i raspoložive osnovne identifikacijske podatke (datum i mjesto rođenja, datum i mjesto smrti te zanimanje). Tako je nastao popis kojega je Branko nazvao – telefonski imenik.
Branko Šömen, snimio Dragutin Lovrenčić
BAZA PODATAKA Prihvativši 1998. Brankov poziv za pomoć u unosu i sređivanju podataka koji su neprekidno dotjecali kao rijeka imena, datuma, poznatih i nepoznatih loža i gradova, shvatio sam da je dotadašnji način zapisivanja izrazito nepraktičan. Odlučio sam sve podatke prebaciti u standardnu bazu podataka i uz pomoć programera napraviti računalni program koji će uz osobne prikazivati i slobodnozidarske podatke pojedinog čovjeka, poredane kronološki.
Vrijeme je prolazilo, baza je rasla i povećavala se, isprva brzo, a zatim sve polaganije, prateći u korak pronalaženje novih dokumenata i podataka sve do proljeća 2005., kada se Branko na nekoliko godina preselio u Los Angeles.
LEKSIKON Baveći se niz godina popisom povijesnih slobodnih zidara i zbliživši se s njihovim imenima, datumima, recepcijama, stupnjevima, ložama i dužnostima, shvatio sam da od te šume ne vidim drvo – i dalje ne znam ništa o tim ljudima, tko su oni bili, kakve su živote živjeli, što su iza sebe ostavili i kakve su sudbine doživjeli. Ta su imena i prezimena u našoj bazi, jer su ih neki drugi istraživači stavili na popise slobodnih zidara, ali su i u našoj bazi ostala anonimna, jednako kao na izvornim popisima Celebrinija, Glojnarića, Kidriča, Mužića, Nenezića i drugih.
Predložio sam Branku da postojeće podatke dopunimo cjelovitim biografskim podacima i slikom/fotografijom za svakog slobodnog zidara za kojeg će te podatke biti moguće prikupiti. Prihvativši ideju, zajedno smo se upustili u projekt Biografski leksikon slobodnih zidara Hrvatske.
IZVORI Prije priče gdje smo tražili i pronalazili podatke, biografije, slike i fotografije, samo riječ – dvije o tome što smo tražili. Prvi zapis o slobodnom zidarstvu na području današnje Hrvatske datira iz 1754. godine, dakle sredine 18. stoljeća. Čak je i vrsnim poznavateljima slobodnog zidarstva na ovim prostorima nepoznato da se te godine na otoku Hvaru sudilo francuskome slobodnom zidaru Nikoli Bressonu, liječniku iz Postira na Braču. Dakle, tražimo biografije i slike slobodnih zidara koji su živjeli od sredine 18. do sredine 20. stoljeća.
Potragu sam započeo pretraživanjem svih poznatih biografskih leksikona, općih, likovnih, muzičkih, tehničkih, medicinskih i inih specijaliziranih enciklopedija i strukovnih leksikona, zbornika i godišnjaka izdanih u Hrvatskoj, Jugoslaviji, Sloveniji, Austro-Ugarskoj, Austriji i Mađarskoj. Na Internetu sam nalazio podatke, slike i fotografije, ali još više nove izvore: knjige, časopise, dokumente i arhive. Učlanio sam se u plaćene online biografske baze podataka kao i specijalizirane baze popisa stanovništva. Pretraživao sam knjižnične kataloge od Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, preko lokalnih knjižnica po Hrvatskoj do knjižnica Sveučilišta Harvard i Kongresne knjižnice SAD. Pronašao sam specijalizirane kolekcije umjetničkih portreta i fotografija, pa sam tako na web stranici Skupštine Srbije našao odličan portret hrvatskog političara i slobodnog zidara Ede Lukinića, a na stranicama Sveučilišta u Zagrebu cijelu kolekciju portreta i biografskih podataka slobodnih zidara rektora i profesora. Na specijaliziranim sam genealoškim web stranicama pronalazio datume i mjesta rođenja i smrti, imena supruga i djece. U plaćenim sam online znanstvenim knjižnicama dobio pristup znanstvenim radovima koji spominju ili se šire bave pojedinim slobodnim zidarima. Na internetu sam našao i dragocjenu stranicu Gradskih groblja u Zagrebu, koja sadrži podatke za više od 300 000 ljudi pokopanih na 26 groblja u Zagrebačkoj županiji i na kojoj sam pronašao više od 1000 podataka.
Krajem 2006. godine zaključio sam da su meni dostupni izvori podataka uglavnom pregledani i iscrpljeni. Uz financijsku pomoć dvojice entuzijasta koje je projekt oduševio, Branko i ja odlučili smo glavninu daljnje potrage prepustiti profesionalcima: za biografije slobodnih zidara Židova angažirali smo profesoricu i znanstvenu istraživačicu iz Hrvatskog instituta za povijest prof. Zlatu Živaković-Kerže, za biografije velikog broja liječnika predsjednika Hrvatskoga društva za povijest medicine prim. Vladimira Dugačkog, a za biografije starih dubrovačkih slobodnih zidara upravitelja Zavoda HAZU za povijesne znanosti u Dubrovniku, genealoga dr. Nenada Vekarića. Njih su troje sustavno i predano od 2007. do 2009. prikupili podatke i fotografije te samostalno sastavili kraće i duže biografske zapise za više od 250 slobodnih zidara.
Potaknuti pozivom svog velikog majstora ili samoinicijativno, u potragu su se uključili i članovi Velike lože Hrvatske, entuzijasti različitih profesija iz Zagreba, Rijeke i Varaždina i značajno doprinijeli ovom projektu. Upravo je njihovim angažmanom i radom počela pritjecati nova rijeka podataka.
Slobodni su zidari kontaktirali svoje prijatelje, sinove nekadašnjih slobodnih zidara i do nas su počele dolaziti biografije i obiteljske fotografije očeva i kućnih prijatelja, sve članova starih hrvatskih loža.
Tako su na zagrebačkome Veterinarskom fakultetu pronađeni službenički dosjei nekadašnjih zaposlenika, slobodnih zidara, a u fakultetskoj knjižnici biografije nekolicine starih profesora, slobodnih zidara.
U riječkom su Državnom arhivu pronađeni dokumenti dviju do tada nepoznatih loža s početka 20. stoljeća, kao i originalni popisi na ložinskim memorandumima s 205 nepoznatih imena slobodnih zidara iz Rijeke i okolice.
U zagrebačkim je arhivima pronađen izvorni, do sada neobjavljeni, njemački popis članova mješovitih muško-ženskih loža Pitagora i Humanitas, s datumima dodjele svakog stupnja za 58 slobodnih zidara i zidarki.
Otkrivši do tada nepoznatu vezu između većine članova mješovitih loža i tadašnjeg, a kasnije ukinutog, Teozofskog društva u Zagrebu, zamolio sam sadašnjeg predsjednika zagrebačkog ogranka Teozofskog društva i dobio nekoliko, čudom sačuvanih, fotografija starih slobodnih zidara i zidarica.
U riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti pronašli smo veliko ulje na platnu, portret slobodnog zidara Janka Košćevića, čovjeka potpuno nepoznatog i kustosima muzeja.
Iz Osijeka je pribavljeno obilje vrlo vrijednih popisa, dokumentacije i korespondencije stare Lože Budnost.
Ljubaznošću Uprave Gradskih groblja Zagreb, dobio sam pristup takozvanim “karticama pokojnika” zagrebačkog groblja Mirogoj, iz kojih sam izvadio biografske podatke za 158 starih slobodnih zidara i zidarica.
Iz Rijeke je pristigla netom izdana knjiga o povijesti stare riječke šećerane, u kojoj su objavljeni biografski podaci za nekoliko njezinih upravitelja iz 18. stoljeća koji su bili članovi riječkih loža.
U potrazi za biografijom staroga zagrebačkog arhitekta češke nacionalnosti angažiran je slobodni zidar arhitekt u Sloveniji, koji je onda angažirao kolegu u Uredu predsjednika Češke Republike i – biografija je stigla.
Iz Likovnog arhiva Hrvatske pristiglo je nekoliko rijetkih fotografija te biografije starih slobodnih zidara slikara i kipara, iz tršćanskog muzeja Civico Museo di storia patria pribavljeni su biografija i fotografije velikog mecene i dugogodišnjeg člana riječke Lože Sirius Socrate Stavropulousa, a iz Državnog arhiva u Rijeci fotokopija rijetkog izdanja Dizionario biografico fiumano autora Salvatorea Samanija iz 1975. koji sadrži desetak biografija starih članova talijanskih loža u Rijeci.
Nekoliko se povjesničara koje smo kontaktirali spremno odazvalo i ustupilo svoje radove, u kojima, a da to nužno nisu znali, pišu o aktivnostima nekih starih slobodnih zidara.
Kao odjek intervjua kojega je veliki majstor Velike lože Hrvatske dao novinama javile su se dvije gospođe u poznim godinama, kćeri dva stara slobodna zidara iz Karlovca, i ustupile cjelovite biografije svojih očeva s fotografijama.
Pozivu Velike lože Hrvatske odazvali su se i slobodni zidari iz Slovenije, Njemačke i Srbije. U Sloveniji je tako omogućena posudba, do tada nepregledanih, raritetnih biografskih leksikona, pribavljene dopune biografija i slike iz privatnih arhiva.
Iz Njemačke je stigla knjiga suvremenog njemačkog političara, koji je opisujući svoju obiteljsku povijest donio iscrpnu biografiju i više fotografija u Hrvatskoj gotovo anonimnog, a vrlo značajnog slobodnog zidara i starješine zagrebačke židovske lože reda B’nai Brit.
Iz Srbije su pristigle kopije cijelih godišta časopisa Šestar iz 1938. i 1939., koja ne postoje u Zagrebu, zatim nekoliko biografija srpskih slobodnih zidara, počasnih članova starih hrvatskih loža i, kao najvažniji srpski prilog ovom projektu, raritetan Biografski leksikon Senatora i Narodnih poslanika Kraljevine Jugoslavije iz 1935. u kojem smo pronašli 15 biografija i fotografija članova starih hrvatskih loža. Jedan od dva postojeća primjerka sljedećeg izdanja istog tog leksikona (Beograd, 1939.) pronašli smo i skenirali u knjižnici Sveučilišta Harvard u Bostonu i u njemu otkrili dodatnih desetak biografija.
Broj suradnika približio se 50 i dalje rastao, a podaci su samo pristizali…
I dok meni nije uspijevalo pronaći dovoljno sati u danu samo da u bazu unesem sve podatke koji pristižu, s druge je strane Atlantika Branko naprosto gutao nebrojene knjige, časopise i tekstove iz najrazličitijih izvora, čitao sve sastavljene biografije, stalno ih nadopunjavao novopronađenim podacima i pri tome još neprekidno pisao. Pisao je knjigu Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj, kao nastavak svog slobodnozidarsko-povijesno-istraživačkog rada započetog knjigom Molčeče nevidno bratstvo (Ljubljana, 2002. ) o povijesti slobodnog zidarstva u Sloveniji.
MUDROST – SNAGA – LJEPOTA Povijest slobodnog zidarstva Hrvatske opsežno je djelo čiji je prvi svezak objavljen 2012., a drugi 2014., svaki s više od 800 stranica. Međutim, kako u slobodnom zidarstvu broj 3 ima posebno značenje, odavno je zaključeno da će dvosveščanoj povijesti biti priključen i treći svezak – Biografski leksikon slobodnih zidara Hrvatske te da će sve tri knjige činiti trilogiju pod nazivom Mudrost – Snaga – Ljepota.
Treća knjiga, Ljepota – biografski leksikon slobodnih zidara, objavljena je danas i donosi biografije 1900 članova hrvatskih loža ili Hrvata koji su bili članovi loža u svijetu. Predstavljajući ovaj leksikon, ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža mr. Bruno Kragić rekao je:
“Ovaj prvi na svijetu biografski leksikon slobodnih zidara neke zemlje enciklopedijski je kompendij otprilike dva stoljeća kulturne povijesti Hrvatske, posvećen ljudima koji su u tom razdoblju nastojali širiti ideje prosvjetiteljstva i prosvjećivanja.
S obzirom na dostupne podatke i povijesni trag kojeg je pojedina osoba ostavila, neke su biografije oskudne, tek na razini informacije o imenu i prezimenu, profesiji i loži, dok su na drugom pak kraju pojedine biografije prilično opsežne pa i interpretativne. Sve one, međutim, svjedoče o raznovrsnosti i širini djelovanja slobodnih zidara tvoreći mozaik koji, da bi bio potpun, mora imati i one najsitnije kamenčiće, kakvi su brojni slobodni zidari ‘običnih’ karijera, podjednako koliko i one veće, kakvima u Leksikonu možemo nazvati istaknute vojskovođe, političare, svećenike, znanstvenike, industrijalce, mecene, umjetnike, intelektualce…”
Djelo je završeno!