Da bi kupac ostvario prava nekad ih samo treba zatražiti. Dobro, inzistirati

AGENCIJA ZA NAPLATU POTRAŽIVANJA Otvorim kovertu firme za koju nikad nisam čuo. Piše da sam X kuna dužan osiguravatelju, da su oni otkupili dug i da odmah platim X + Y kako ne bi bili prisiljeni izložiti me dodatnim troškovima suđenja. Nazovem ih, ljubazno pitam mogu li snimiti razgovor. A zašto bih ga snimao, zato što će mi možda trebati kao dokaz na sudu. Tip kojem se u glasu čulo da ima iskustva s takvima poput mene, koji se na početku postave gordo, pa plate, reče da nema problema.

Prijetili ste mi, nisam dužan, a imao sam infarkt. Koga da tužim?

“Provjeravate li vi jesu li ljudi od kojih utjerujete lovu doista dužni, ili vas baš briga, samo krenete u naplatu?” pitao sam.“

“A zašto vas to zanima?”

“Pa, zato što sam otvorio kovertu, od straha sam dobio infarkt, a nisam dužan. Pa me zanima koga da tužim, vas ili osiguravatelja?”

Reče da će se javiti za nekoliko minuta. Javio se i kazao da oni, kao agencija za naplatu potraživanja, od mene ništa ne potražuju, a da se za sve ostalo obratim osiguravatelju.

Background vector created by freepik – www.freepik.com

Da javim ljudima koji nisu platili premiju da ipak mogu dobiti osiguranu svotu?

OSIGURANJE Onda sam pisao mail osiguranju. Da sam svjestan da takve kao ja njihova pravna služba rutinski rješava, da je moguće da ću nakon prepiske platiti iako smatram da nisam dužan, moguće je da ću odbiti platiti i da će mi oni uzeti sve što imam, ali i da će njihova šteta možda biti stotinjak ili koju tisuću puta veća. Dakle, osiguranje sam kupio od frenda, a kako je on prešao u drugu kuću, tako sam i ja otišao s njim. Osiguranje je reklo da sam potpisao ugovor na pet godina, a otišao sam nakon treće, da sam dužan platiti. Ja rekoh da sam, tako mi je agent rekao, mislio da se odlaskom kod konkurencije odričem love izgori li mi stan i da, prije konačne odluke, molim da mi odgovore.

Pretpostavljam da po premiju dolazite znajući da je s mojim stanom sve u redu. Da mi je kojim slučajem izgorio stan, biste li mi isplatili štetu, ili biste rekli sorry, nisi platio premiju, nema love za tebe? Ako biste mi isplatili lovu iako nisam platio premiju, sklon sam platiti oglas u najprodavanijim novinama u zemlji i pozvati sve ljude kojima je izgorio stan, uništila ga poplava… da vam se jave, uplate parsto kuna i dobiju pedesetak tisuća eura. Sklon sam vas u tom oglasu nahvaliti kao najetičniju kompaniju na kugli zemaljskoj.

Odgovorili su mi da smatraju da trebam platiti, ali da se odriču potraživanja. 

Naplatite li mi naknadu za izdavanje PIN-a, sef ću prebaciti u drugu banku

BANKA Zaboravio sam PIN kartice tekućeg. Pitao sam banku naplaćuje li izdavanje novog. Da. Napisao sam im da nema smisla da prijetim gašenjem svih računa i prelaskom u drugu banku, jer znaju da to neću učiniti. Ali, naplate li mi izdavanje novog PIN-a, sef ću unajmiti u drugoj banci. OK, znamo koliko košta godina najma sefa, puta očekivani životni vijek. Vrijedi li vam to naknade za novi PIN, u redu. Plus, doooobra je šansa da ću, nakon što sam godinama besprijekoran klijent, polako gasiti uslugu po uslugu. Nisu mi naplatili novi PIN.

Flat design vector created by freepik – www.freepik.com

Želite li stvarno kupcima reći da znate da priznajete grešku, ali nećete zamijeniti proizvod?

HLAČE Bermude kupljene u Zagrebu pukle su treći dan godišnjeg. Na kraju ljeta odem u dućan. Odmah rekoše da im se dosta ljudi javilo s istim problemom. Svima pucaju na istom mjestu, nema problema, zamijenit će. Dva dana poslije me nazvaše, došao sam, dobio nove.

Ali, te nove su, na istom mjestu, pukle odmah na početku idućeg godišnjeg. Opet ja na kraju ljeta odem reklamirati, ali sad me pitaju imam li račun. Pa, dobro, ljudi, želite li vi stvarno potpisati izjavu da od kupaca očekujete da račune za odjeću koja puca kao da je od papira čuvaju dvije godine!? Sjećaju me se od lani, jest im mrvu neugodno što su hlače pukle na istom mjestu, ali, pravila su pravila, kud bi oni stigli da svima tako mijenjaju… A da pomislite kamo ćete stići ako priznajete da prodajte škart i nećete ga zamijeniti? Iz dućana sa izašao s nešto jeftinijim bermudama koje traju već dvije godine, i majicom.

Jedini ste dućan u kvartu, ali otkantat ću vas…

SIR Opet godišnji. Ja, turist kakvog Hrvatskoj ne želim, u splitskom dućanu kupujem zalihe za najmanje tjedan. Među ostalim, tri trokuta sira, svaki po cca trideset deka. Dobro raspoloženje, čovjek na samoposlužnoj blagajni ne pazi koliko stroj otkucava. Već izađem iz dućana, pogledam račun, nekako je prevelik. Krenem artikl po artikl, i vidim da su mi jedan od tri trokuta sira naplatili kao da je kila. Točno kila, u gram. Vratim se na reklamacije, priznaju grešku, ali inzistiraju da pišem mail.

Vratim se s godišnjeg, račun koji sam po džepovima i ruksaku nosao cijelo ljeto već je tako blijed, da se ne da čitati. Ipak ga zakačim u mail. Dućan inzistira da se na računu ništa ne vidi. No, znam kad sam išao na more, to jest kad sam šopingirao. Odem na internet banking i pošaljem im sat i minutu peglanja kartice. Spomenem im i da su u Splitu odmah priznali grešku, ali su me slali na ping-pong sa službom za korisnike. Dodam da su jedini dućan u mom zagrebačkom kvartu, da očekujem da mi tamo isplate štetu ili ću, koliko god mi to otežava život, promijeniti trgovinu, više nikad kod njih neću kupovati. Vratili su mi lovu, koju sam isti dan potrošio u njihovom dućanu.

Želite li još članaka poput ovoga u svoj inbox? Pretplatite se na newsletter 🙂