Čemu služi sport, osim pukom slavljenju medalja, otvaranju boca šampanjca ili živciranju na kauču dok omiljena momčad igra na televiziji? Sport je mnogo više od toga. Razmislite, koji sportaši su ostavili trag? Njihova predanost, izostanak ega, zahvalnost i naporan rad ono je što nas inspirira i daje nam smjernice kako i sami možemo (po)ostati izvrsni.
Kao sportaš bio sam tremaš, bio sam agresivan, bio sam i miran. Izgleda da sam u sportu prošao sve što sam mogao i bio sve što sam mogao biti. Imao sam mnogo uspona i uspjeha, jednako toliko padova i neuspjeha. Sport me doista učinio čovjekom kakav sam danas. Pritom ne mislim da sam odrastao u čovjeka koji bi trebao biti uzor drugima. Upravo suprotno, mislim da na mojim nekadašnjim, ali i pogreškama koje radim danas, mnogi mogu učiti. Ništa više. Sport mi je dao priliku da učim i naučim neke životne lekcije brže od mojih vršnjaka. Vjerujem da je sport savršena preslika života u malom. Sportaš za vrijeme karijere nauči što znači rušiti vanjske i unutarnje barijere, nositi se s porazima i pobjedama, posljedicama svog djelovanja i nedjelovanja, nauči o okolnostima na koje ne može utjecati i unutarnjim faktorima kojima zaboravlja upravljati. Sve u svemu, sport nas vrlo brzo može podučiti životu.
Život iza sebe ostavlja one koji rastu i jačaju, ali i one koji su na neki način oštećeni. Kažu da najsnažniji i najjači opstaju… ali kako se uvrstiti u tu skupinu? Kako biti snažan, izdržljiv i fleksibilan? Kako iz sporta i života izaći jači? Upravo me to pitanje nagnalo da se počnem baviti poslom kojim se bavim još od 2008. godine. Nakon završenog fakulteta i brojnih sportskih iskustava odlučio sam podučavati sve, pa tako i sportaše, kako postati mentalno fit, napredovati i živjeti osobnu izvrsnost. Nakon nekoliko godina počeo sam pisati i ovaj priručnik.
Pisanje priručnika nije bilo jednostavno i trajalo je godinama, ali bio sam motiviran stvoriti nešto što će doista ostaviti trag. Na kraju svega, moje su temeljne vrijednosti ostavljanje traga i rušenje barijera, a ovim priručnikom upravo to i postižem. Kad me pitaju koji je cilj pisanja priručnika i tko je moja publika, moram priznati da imam nekoliko ciljeva, a publika su svi koji žele svakodnevno napredovati. Osnovni ciljevi su mi bili: razbiti stigmu o radu s psihologom, učiniti psihologiju dostupnom svima i demistificirati rad psihologa, koji je često obavijen velom tajne. Vjerujem da će svi koji pročitaju priručnik od njega imati velike koristi; kako za sebe tako i za druge. Bilo mi je dosta knjiga koje previše pričaju, a malo govore, pa sam osmislio kratku i jasnu knjigu koja bez previše okolišanja nudi jasne smjernice za rad. Priručnik je svakako edukativan, ali primarno primjenjiv i prožet inspirativnim citatima koji dodatno pojašnjavaju proces ostvarivanja osobne izvrsnosti.
Rad s psihologom danas je, nažalost, još stigmatiziran, vlada uvjerenje da je osnovni preduvjet za rad na sebi problem ili neki nedostatak. Takav je stav potpuno pogrešan i daleko od realnosti. Većina mojih kolega radi sa zdravom populacijom, odnosno s ljudima koji žele napredovati, biti izvrsni u bilo kojem životnom području. Upravo na to je i ovaj priručnik usmjeren. Objašnjava upravljanje sobom, svojim emocijama, mislima i ponašanjem s ciljem ostvarenja zone koja nam omogućava najbolju moguću izvedbu u bilo čemu s čim se bavimo.
O psihologiji se mnogo priča, a vrlo malo zna. Moja je želja bila učiniti dobar dio mog svakodnevnog rada dostupnim svima, kako bi određene alate ljudi mogli primijeniti na sebi ili u radu s drugima. Rad psihologa se toliko mistificira, javnosti je zapravo potpuno nejasan. Obično se smatra da se radi o mnogo razgovora i istraživanja ranog djetinjstva, dok je u stvarnosti rad temeljen na manje ili više jednostavnim tehnikama i alatima koji daju jasne rezultate. Svjestan sam i da će neki pomisliti da sam sebi umanjujem mogućnosti rada jer će drugi preuzimati posao koji sam ja mogao odraditi. To me ne brine jer moja je misao vodilja dijeljenje znanja za boljitak drugih, onih kojima to znanje može pomoći. Čuvanje znanja ne pomaže nikome, čak ni onima koji ga drže daleko od očiju javnosti. Uistinu, volio bih da ovaj priručnik bude poticaj za daljnje učenje, usavršavanje, svih onih koji svakodnevno rade s drugima.
Firma Mentalni Trening i priručnik temelje se na upravljanju sobom kao jedinim dijelom života koji je pod našom kontrolom, u odnosu na svakodnevna pozitivna i negativna događanja. On čitatelja uči zašto i kako upravljati svojom motivacijom, emocijama, fokusom, odnosima, a dio priručnika koji je napisala moja kolegica prof. Ana Kotzmuth posvećen je djeci u sportu.
Kad sam završio pisanje ovog priručnika, shvatio sam kako bih, da sam prije deset i više godina imao priliku pročitati ovakav priručnik i primjenjivati spoznaje u vlastitom sportskom radu, moja sportska karijera vrlo vjerojatno išla u nešto drugačijem smjeru. Manje bi boljelo, bila bi malo ugodnija i malo korisnija. I to je ono što nudim drugima. Malo ubrzanje, skok i alate koji će im pomoći da iskustva koja imaju vide i osjete na drugačiji način, ubrzaju proces učenja i ostvare razliku od 1 posto. Nije li upravo taj postotak ono za čim i sami tragate?
(Fotografije Niko Goga i ljubaznošću Mentalnog treninga i Igora Čerenšeka.)
